Arhiva oznaka: Andreja Malta

Andreja Malta: U zagrljaju Šume Striborove

Ti, moj nerođeni brat blizanac
i ljubavnik,
ja, tvoja nerođena sestra
i ljubavnica,
jednom začeti, plodovi incesta
u utrobi naše nesuđene majke,
pamtiš li, poput mene,
koliko smo puta predvečer
lutali Šumom Striborovom,
zaigrani u pomalo čarobnu nadu
našeg istinskog postojanja,
u jezivom svijetu
gdje se nismo plašili ni duhova,
ni onih zlih, ni dobrih uplakanih duša
koje su izgubljeno lutale
između drveća uz šuškanje
otpalih listova.
Sisao si mi krv u žilama,
kao što sam tvoju sisala i ja,
tako smo se hranili ne bismo li preživjeli
u nagovještaju mračne slutnje
kako nikada nećemo biti rođeni.
Jedne noći,
iznenada,
pogodila nas je hladna oštrica
željeznog noža
i iscurili smo zajedno u mlazu krvi
iz iskasapljene utrobe
uz očajnički krik naše nesuđene majke
čija je slabašna, krvava ruka
iskopala mali humak
i stavila nas zajedno, natopljenima krvlju
u hladnu zemlju,
pokrivši nas otpalim lišćem
koje je mukom skupila s poda.
Nije se pomolila, nije se prekrižila,
nije se od nas oprostila.
Od tada ti i ja
živimo u toj šumi, stoljećima.
Ni rođeni, ni mrtvi
još uvijek u krvi,
volimo se poput Pirama i Tizbe*,
u zabranjenoj ljubavi
između grana, između lišća,
u crnim noćima i danima bez
zrake rumenog sunca,
u vječnosti,
u bajkovitom majčinskom zagrljaju
tajanstvene šume,
Šume Striborove.

———

* Mitološki ep rimskog književnika Publija Ovidija Nazona

foto: www.pixabay.com)

Andreja Malta: Ranjena duša uterusa

Sam u svojoj sobi, dok se svijet prelijeva preko mene.

Charles Bukowski

Od našeg posljednjeg susreta
na tvom imanju u Rodmellu*
ja samo još ležim i spavam
u bunilu,
a kada ne spavam,
mislim samo na tebe,
draga moja, Virginia!**
Bivam sama u svojoj sobi
ranjenog uterusa***
koji je ženina duša
kao što ti to znaš i sama.
Iz mog, sada već neko vrijeme
kaplju kao vino crvene kapi
slatkaste krvi
i rišu mi ispod tijela
velike neravnomjerne krugove
na bijeloj lanenoj plahti.
Sati, **** ti sati
tako sporo prolaze
praćeni bolom,
dok se svijet prelijeva
preko mene.
Sada beskrajno žalim,
Virginia draga,
što sam onoga dana
na rijeci Ouse*****
pustila tvoj dlan
u trenutku kada si me htjela
povući sa sobom
u hladne dubine,
u namjeri da potonemo zajedno,
da me poštediš svega
što me snašlo.

Ali nikada nije kasno,
osjećam svoj kraj,
sigurna sam da ćemo
se uskoro ponovo sresti
na pragu vječnosti
ti i ja,
dvije žene povrijeđene duše.
Ne brini, dolazim,
brzo će to.
A ti, mila…
Ti me samo čekaj,
čekaj me strpljivo.
Kada konačno dođem,
držat ćemo se za ruke,
ljubiti se u obraze
i više nikada
nećemo biti same.

Čekaj me,
samo me čekaj,
najdraža moja Virginia!

_________________

* imanje pokraj Sussexa
** Virginia Woolf
*** maternica
**** naslov filma iz 2002. godine povezan s romanom Virginie Woolf Mrs. Dalloway
***** rijeka Ouse nalazi se pokraj imanja u Rodmellu, Sussex

foto: www.pexels.com

Andreja Malta: Pljuska

JEDAN
Tijelima i licima priljubljeni jedan uz drugoga, na trotoaru, čekamo taksi koji smo netom pozvali.

DVA
Zažmirim i namještam ti usne…

TRI
Navlažim ih jezikom. Očekujem poljubac…

ČETIRI
Zapravo… Želim ga, poput sunca, onako, jebeno žarko!

PET
Ne odazivaš se… Nekako nisi više onaj isti, od jutros, dok smo se nezasitno ševili…

ŠEST
Dodirnem tvoje usne svojima. Pomalo napaljeno.

SEDAM
Čekam i dalje… Poput jutarnje rose, dolje postajem sve vlažnija.

OSAM
Tvoje su usne hladne. Poput sante leda. One s Antarktika. I dalje stojiš, nepomičan. Sve više podsjećaš na željezni kip. Na onaj koji godinama stoji u mom parku.

DEVET
Pomakneš se. Konačno. Odgurneš me. Kažeš mi hladno, hladnije od zimskog zraka koji nas okružuje: “Ma, daj! Neću se valjda ljubiti s tobom tu, na ulici? Poljubio sam te jutros. Što ti je, pobogu?”

DESET
Ostajem bez riječi. I bez poljupca. Svom snagom nastojim zadržati suze koje samo što nisu krenule… Shvaćam. Tvoja maska je pala. Ti me zapravo i ne voliš onoliko koliko te volim ja.
“Nije mi ništa!” odgovaram ti kratko dok ulazimo u taksi, koji je napokon stigao. Potpuno svjesna da sam umjesto toliko željenog poljupca, upravo od tebe dobila jednu običnu, ali jebeno bolnu pljusku. Tješim se, koliko mogu, citatom Bukowskoga:
“Srce, ima još muškaraca.
Zaboravi tog tipa.
Razvi jedra za nekog novog.”

I sad mi se upravo riše maleni smiješak na tužne obraze.

Foto: www.pexels.com

Andreja Malta: Sama

Prije dan,
možda čak i dva
ostala sam opet
bez frajera.
Ništa novo,
iza mene je
još jedna
nepovratno
sjebana ljubavna veza.
I sad, nakon
neizbježne tuge,
osjećam se usamljena.
Stoga sam odlučila
večeras nabaciti
malo šminke i spustiti
se do bara na kraju
ovog sivog grada,
gdje ću sigurno pronaći
staro društvo
koje mi treba.
Bar je trošan,
neugledan, star,
savršeni spoj
izgubljenih umjetničkih duša,
alkoholičara i
istrošenih kurvi,
što mi nikako ne smeta,
dapače,
oduvijek mi se čini
kao da smo svi iz nekog drugog svijeta.
U oblaku dima cigarete
odmah sam nabasala na Chinaskog,
što ga je neizmjerno obradovalo
i poslije nekoliko whiskeyja
počeli smo se besramno pipkati
ispod drvenog šanka.
Tko zna kako bi to završilo
da sudbina nije iznenada nacrtala
uz nas Prousta, pa sam se odazvala
njegovom pozivu, da malo popričamo
i popijemo si jedno piće…
Ahhh, joj!
Nekako si nisam
mogla pomoći, kao ni on,
pa smo se napokon zažvalili,
sve dok nisam shvatila
da cijelo vrijeme gleda
u jednog pedera i njegovog
tetkastog švalera…
“Jebi se, Marcel!” rekla sam
mu ljuto i potražila si novi stol.
“Draga moja Lady Chatterley,
jeste li za piće?” ponudio mi je
ljubazno i sjeo uz mene
nitko drugi nego moj bivši dragi,
David Herbert Lawrence.
I dok smo ispijali piće,
bacila sam mu se oko vrata
plačući mu za ovratnik
jer sam još uvijek osjećala
neizmjeran bijes i ljutnju
zbog onog pedera, Marcela.
Već je stvarno bilo kasno
kad se napokon
iz zadimljenog zraka
pojavio i Jacques Prevert.
“E! Baš mi je drago!”
rekla sam ostavivši Lawrencea
uz srdačni zagrljaj
i sjela malo ćaskati s Jacquesom.
“Znaš, Jacques…
E! Ne znaš
koliko sam puta odlazila
na tržnicu
u namjeri da kupim
krletku za sve moje ljubavi,
da bih na kraju shvatila,
kao i ti, kako to
nema baš nikakvog smisla…”
“Drago mi je, Barbara!”
odgovorio je blago Jacques
poljubivši me nježno u obraz.

Odjednom mi je sijevnulo
da sam zapravo pijana ko’ letva
te je, bez obzira na Chinaskijevo
namigivanje,
za mene najbolje
da uzmem svoju torbicu
i krenem prema kući,
kao što sam i došla,
koliko god mi teško palo,
bez pratnje, sama.

Foto: www.pexels.com

Andreja Malta: Tek toliko o ljubavi

Sjedile smo jedne noći
nakon dugo vremena
zajedno,
ona kuja što zove se Ljubav
i ja.
Prekrižila je ruke
i samo me sa smiješkom na licu
promatrala kako se
gušim u
soli vlastitih suza.
U jednom trenutku
sam vrisnula:
“Kog’ si vraga opet svratila?
Zar se ne sjećaš
da ti je to već davno zabranjeno?”
Ona se i dalje smješkala.
“Odjebi odavde, kujo pokvarena!
Svaki put kad se pojaviš,
napraviš mi totalno sranje!
Hoćeš li,
hoćeš mi uzeti još ono
malo pameti
koja mi je nakon svega
što si mi servirala
ostala u glavi, ha?”
I dalje je samo mirno sjedila.
“Ili si došla samo vidjeti
jesi li mi uspjela slomiti srce, što
kažeš na to, kujo, a?”
Sjedila je i smiješila se i dalje bez riječi.
Kada sam isplakala
sve suze koje sam imala,
tad sam se sjetila!!!
Rekla sam samo još
jasno i glasno
što je jednom napisao Bukowski:

“Nisi mi slomila srce,
al’ živcima si jebala mater.”

Odjednom je,
ostavši bez
smiješka na licu,
pobjegla kroz zatvorena vrata,
glavom bez obzira.

Foto: www.pexels.com

Andreja Malta: Tebi, srdačno

Andreja Malta predstavlja nam se za Valentinovo svojom pričom “Tebi, srdačno” koja je osvojila treće mjesto na natječaju časopisa Kvaka za najljepše ljubavno pismo

Nikolaj,

hvala ti na tvom pozivu na večeru, povodom Valentinova.

Priznajem ti da sam zaljubljena. O, da! Zaljubljena sam do neba i natrag. U tebe, Nikolaj! Ipak mislim da ne bi bilo pametno da nastavimo tu našu priču, koja je počela iznenada, sasvim slučajno. Starija sam i iskusnija, nekako osjećam kako to ne bi dobro završilo.
Ali noć u kojoj smo se sreli ostat će mi zauvijek u sjećanju!
Sjedila sam sa svojom prijateljicom Tugom, koja me bezuvjetno prati od kada sam svjesna sebe, u baru, ispijala Martini i puštala usitnjenim maslinama da mi polako klize niz grlo. I onda si izronio ti, u toj prigušenoj svjetlosti. Sjeo si pokraj mene, zagrlio me svojom mladošću i plaho uhvatio moju pjegavu ruku, naručivši mi još jedno piće. I masline. Bio je to topao stisak. A tvoje oči, čiju boju nisam zapamtila, još toplije. Rekao si da se zoveš Nikolaj. Ja sam ti šapnula da me možeš zvati Ana. Dok sam te kroz polumrak promatrala, shvatila sam koliko si zapravo mlad. Ali u tom trenutku trenutaka to mi nije smetalo. Sve se odvijalo tako neobično spontano. Na kraju sam te poželjela. Da. Poželjela sam okusiti tvoje mlado, čvrsto, mišićavo tijelo, poželjela sam ga ljubiti i prepustiti se nečemu što se počelo plesti između nas. Sirova strast! Ona divlja, neobuzdana, prepuna adrenalina i tjelesnih mirisa. Zanijelo me, kao i tebe, osjetio se elektricitet između naših tijela.
Odvela sam te u svoj stan gdje je kraljica tišina, a vladar mir s mirisom osušene lavande. Skidao si me u tami, nježno i polako. Nisam htjela paliti svjetlo. Uz poljupce ušuškane u strasti, završili smo u divljoj, požudom ispunjenoj ljubavnoj igri, koja se ponavljala istom silinom sve do osmijeha zore. Upijala sam te svom snagom, tebe cijelog, tvoje tijelo i dušu, neizmjerno uživajući u tjelesnim tekućinama koje su nestajale negdje između šarenih plahti. O, Nikolaj! Uspio si probuditi davno zaspalu ženu sa zatomljenim strastima u sebi! Onako izmoreni, napokon smo zaspali u čvrstom zagrljaju. Dva tijela spojena u jedno.
Otišao si prije nego što sam se probudila. Ostavio si mi broj telefona uz nekoliko toplih riječi. Da. Napisao si da bi me želio ponovo vidjeti.

Čitam pisamce koje sam primila jutros, ispisano tvojom čvrstom mladom rukom, i razmišljam. O nama. O svemu što bi se moglo dogoditi ako nastavimo zajedno.
Ipak, na kraju sam odlučila. To nikako ne bi bilo pametno. Kako za tebe, tako ni za mene. Okusila sam tvoju mladost i snagu. Neizmjerno mi je drago i nimalo ne žalim zbog toga. Ali, Nikolaj, previše sam puta bila povrijeđena da bih si još jednom mogla dopustiti tako nešto.
Ti si još mlad. Zaljubit ćeš se kad-tad. U neku djevojku, pristalu tvojim godinama. Razlika u godinama velika je prepreka i ne želim da patimo oboje, kada nas jednom napusti strast. Svjesna sam svoje zaljubljenosti. Proći će. Uvijek prođe. Ostat ću dalje sama sa svojom Tugom.

Nemoj biti tužan. Jednom ćeš shvatiti.

Primi moj zadnji poljubac, Nikolaj!

Srdačno, Ana

Foto: www.pixabay.com