Hidrometeorološki zavod
objavio je dugoročnu prognozu.
Nadolazeći toplinski val
bit će najgori do sad
i potrajat ce duže
nego inače.
Ljubav nije neophodna.
Za izgurati dan dovoljna je
velika količina tekućine
i što je moguće više
boraviti u hladu.
Ljubav je precijenjena
na kavi s prijateljicom
i u frizerskom salonu.
Ljubav je podcijenjena
u frizerskom salonu
i na kavi s prijateljicom.
Ljubav je siromašna.
Ljubav je bogata.
Gdje ljubav hoda
ostaju tragovi. Nitko je nije vidio
svi znaju da postoji.
Ljubav je čudovište iz Loch Nessa?!
HGSS je do sada spasio 12.000 ljudi
i nekoliko tisuća životinja.
Ako ikada poželim napisati drukčiju pjesmu
u njoj neće biti mjesta za tebe,
za ijedno slovo o ljubavi,
slovo o životu, o smrti
ili bilo čemu takvome
što je prolazno u svojoj biti.
U njoj neće biti mjesta za mene,
u njoj neće biti mjesta za nikoga.
U drukčijoj pjesmi nitko se neće dosađivati
i neće moći raspravljati zašto sam napisao ovo
ili ono. Nitko nikoga neće ubiti u toj pjesmi
koja će biti drukčija. Neće imati početak,
neće imati kraj, ali će imati mir.
Drukčija pjesma imat će tišinu
koju možeš čuti
kada odeš dovoljno daleko u svemir
ili dovoljno duboko
u sebe.
Sjebalo nas.
U produžetku
netko je izmijenio kraj.
Zločesta sestra obukla je cipelu,
vuk je pojeo lovca.
Čak su i uzvanici stigli.
Govornik nije nijem,
ali je sto posto lud.
Vjeruješ li njemu ili
kralju Epira… još jedna takva pobjeda i mi smo zauvijek izgubljeni.
moja je puška stigla iz Argentine
imala je dugu cijev
i mogla je pucati daleko
kao što je i Argentina daleko
znaš li uopće gdje je Argentina
i da je u Argentini
bilo svjetsko prvenstvo sedamdesetosme
ja sam tad imao osam
kao i ti sada
sjećam se Maria Kempesa
njegovih golova u finalu
tri jedan protiv Nizozemske
da i Maradona je iz Argentine
on je igrao kasnije
protiv Engleske
dao je gol božjom rukom
znaš li kako su ga zvali
mali zeleni
ne znam je li netko vidio svemirce
jesu li mali
i zeleni kao salata
a kad smo već kod salate
reci
što bi jeo za večeru
znam
da nećeš salatu
Molim te, skini cipele prije nego skočiš.
Zajebi ih. Ostavi ih tu uz rub.
Bit će svjedok da si živio… i te kako živio.
Ljudi će prolaziti i gledati ih.
Netko će možda reći
– Ove su cipele bile svugdje.
Skini cipele prije nego skočiš.
Doći će po njih netko potrebitiji.
Vodit će ga svugdje
kao i tebe.
U njima će hodati,
hodati, hodati … do nekog svojeg ruba.
Skini cipele, molim te,
odveži brod i skoči.
O tome si sanjao dok si hodao,
zar ne?
Iako se često spominje
za tim stolom nema ništa
što bi se moglo nazvati
ljubav
Muškarac
kojeg je nekoć voljela
izgovara riječi s gnušanjem
da zamijeni udarce
kao mnogo puta prije
njene se oči pune suzama
sjaje
poput broša kupljenog na odjelu
ukrasi – za nesretne žene
A nesretna je već odavno
krivnju preuzima lakoćom
kad bi tatu netko naljutio na poslu
počešljala bi kosu najdražoj lutki
nakon toga bi joj otkinula glavu
da bi dobila što je i zaslužila
nije mogla prihvatiti
da to radi mami – ona s njim ne radi
Muškarac
koji je mogao biti bilo koji drugi
prisjeća se vožnje autobusom
trenutka kad je zadrijemao
(o čemu li je dovraga sanjao?)
i propustio stanicu
na kojoj je morao izići
Svatko od njih troje
u ovom trenutku želio bi sjediti
za nekim drugim stolom
na nekoj drugoj stolici
ili ako je ikako moguće
u nekom drugom životu
Lista jučerašnji dan
zaustavlja se na stranici – umrli.
Osmjehne se.
Ironija.
Stranica o smrti daje život
nekome koga je već odavno sahranio.
Ona ulazi
sjeda za njegov stol.
Mlada je i lijepa.
Miriše na Pariz,
na vožnju Seinom
i jazz na broju 60
Rue des Lombards.
I on je mlad.
Svakim pokretom ruke
sve mlađi.
Sjećanja
prekriva pelinom,
a njen pogled
čašom
u trenu kad je vraća na stol.
Foto: www.pexels.com
književnost uživo. live literature. književnost svima. književnost iz ormara
