Arhiva kategorije: Poezija

Denisa Čirjak: Fantastična bića su obični ljudi

Kratko predstavljanje zadarskih autora na Književnosti uživo, nazovimo to Zapisovci u Rijeci…

U selu pokraj mora
Iznad zelena gora
I tragovi nekog drevnog kora
Pjesmom prodiru kroz rupe
Novog svijeta

Čini se
Čuje se
Ko da glasovi vijećaju
Približavaju se sjećanju
Izrezbarene rune ih podsjećaju
Na minula doba
Kad je ostala samo molba
Grickajte vrijeme
Dok se ne zasadi sjeme

SLADA!
Ne zaboravi, vrijeme samo oporavi!

Kraljevi vladaju
I nekada su vladali
Svi ostali prevladavali
Razvili su škrge iz rudimentarnih organa
Dok su neki plakali, još otvorenih rana

Ništa nije badava!
Na ovome svjetlu
Na ovome svijetu

Ni suze
Ni kormila
Ni sidra za zaustavljanje
Ni alati za popravljanje
Ni vesla za one najmanje

Najmanje što mijenjaju
Tijek budućnosti
Pol okrutnosti…

Kopni ko ledovi Arktika

Ljudi još uvijek nisu izumrli, kažem
Kao dinosauri
Ja vjerujem da danas žive kao kentauri
Ljudske glave na vrhu vrata
Svaki dan prolaze kroz kozmička vrata
A noge su im šume, žile potoci
Razvedene obale i otoci

Mislim da nema čudesnijih
Bića i priča
Od onoga koji sve izmišlja
Stvara i rastvara
I možda još tipka po kakvoj…
Antiknoj mašini sa slovima za pisanje
I očima za smijanje
I mislima za dramske drhtaje
Kroz vrhunce radnje
I pokoje neobične
Zaveslaje.

Foto: www.pexels.com

Mario Padelin: Raj za mačke

Kratko predstavljanje zadarskih autora na Književnosti uživo, nazovimo to Zapisovci u Rijeci…

Kao čovjeka pravog kad polako stigne
Prije ili poslije do konačnog kraja
Tako i njih nježno jedna ruka digne
U tihe dvore mačjega raja

Pa se tamo dugo rastežu i sniju
Valjaju se lijeno na mekanoj svili
Krzno svoje peru, na suncu se griju
I onaj prvi žuti, i onaj mirni sivi

I baš zato što su mene imali za brata
Moći ću valjda jednom i ja
Pronaći neka, mala tajna vrata
Da posjetim svoja prijatelja dva

Foto: www.pexels.com

 

Vid Sagadin Žigon: Admiral

(Hvala, Zlatko, za Admirala!)

Admiral će doći opet
u tu zemlju bez zemlje
na stolu u vrtu neke
krčme će glumiti svoje
pjesme koje ga vole
umjesto njega samoga,
admiral će doći, to je
sigurno, to je, zapravo,
jedino što je sigurno,
pošto je smrt otkazala
poslušnost samoj sebi.

Nisam te znao, ali sam
znao od početka da negdje
postojiš, još uvijek čuvam
mjesto za tebe kad tučem
rakije jednu za drugom, da
mi bude pakao ugodniji,
tako ti je to, moj admirale,
ajmo sad na frontu, pošto
sad napokon znamo da
ničega nema, osim našeg
duplog ja u dječjoj igri naše
djece, sve ostalo je samo
grozan san, a ti si jedini
znao da izvučeš sablju
trenutka i zabiješ je u
šupljinu života, znao si se
predati životu i riječima.

U usporedbi s tobom ja sam
samo običan paor bez zemlje
koji luta po svojim rovovima
kao male krtice, a ima još puno
toga što mi naređuješ iz
pozadine, ima još puno toga
za učiniti da budem dostojan
nepostojećega sjećanja na
tebe, Admirale, koji vodiš bitku
s Nemogućim i Neizrecivim,
kad stojiš na stolu jedne krčme
i pjevaš, a čitava Mancha se
trese pred tvojim čistim bolom,
kao jedinom identitetu tvome,
o, Admirale, ništavilu moje biti.

Danas je srijeda i Vid Žigon
je već davno odjebao bonton
i priča još samo s onima koji
su ludi u srcu kao on, a na toj
lađi luđaka Admiral je taj koji
nas vodi k vodi apsolutnom
nepomirenju s budućnošću
koja, kao što znamo, ne postoji pa
ipak on će biti prvi koji će biti
strijeljan pred zidovima logosa,
koji nas ismijava svojom
kompletnom ignorancijom i
posthumnim priznanjima za
životno djelo, jebeš njihove
paklene kandže, gadovi
vlastite iznakaženosti koji
nikako da pronađu svoju
dušu, da bi je prodali,
visokoplaćene pjesničke kurvetine,
ali sve skupa nije više vrijedno
spomena, zar ne, Admirale moj,
i budi pozdravljen s onu stranu
dodira gdje se dodiruju misli
da bi poletjele u beskrajnost.

Foto: Jan Porcellis, Brodovi u oluje kod stjenovite obale, 1614.-1618.

Jasminka Vejmelka: Svila

Kratko predstavljanje zadarskih autora na Književnosti uživo, nazovimo to Zapisovci u Rijeci…

Prepoznajete li trenutak,
kada mački lutalici,
– onoj koja je najčvršće
vezana za vaš dom,
i koja dolazi svako jutro
kao u prolazu –
tanjur sa hranom ostavite
u dogovorenom kutu vrta,

I nikom to ne kažete,
nigdje se to ne prepričava.

Trebate oprati posuđe
kroz neko vrijeme,
i pogledate iza kuće:
Tanjur je oblizan i čist.

Poznajete li zahvalnost
koja se tada
smjesti u vaše grudi
i grije vas cijeli dan,
do sutra.
Tada se ponovno
preseli u oči mačke
koja čeka,
i pogleda vas duboko
kada slučajno
izađete pred kuću
u njeno vrijeme.

Mjesto u vašim grudima
oblaže se tada
Svilom.
Foto: www.pexels.com

Jan Bolić: Sretan

Sreću nalazim
u malim stvarima,
napisanim riječima,
lijepim trenutcima,
dobrim ljudima.

Nalazim je u danima,
na osunčanim plažama
ispod morskih površina,
laganim povjetarcima,
zvukovima valova

Sreću nalazim u noćima,
ispod velikog blještavila,
u zvijezdama,
poniznim osjećajima,
zvukovima tišine.

Nalazim je u bijelim oblacima,
prelijepom cvijeću,
čak i u kišnim vremenima,
šarenim dugama,
mokrim laticama.

Sreću nalazim u šetnjama,
nasmijanim ljudima,
iskrenim poljupcima,
beskonačnim zagrljajima,
i lijepim gestama.

Nalazim je u ljubavi,
nalazim je u udisajima,
srčanom ritmu,
u treptajevima,
u pokretima.

Foto: www.pexels.com

Robert Janeš: Režim*

(Nestaju žene, nestaju mladići,
nestaju djeca. Nestaju ljudi…)

Množe se plakati pred pročeljima
spomeničke vrijednosti, pokretne slike

obrubljene traženjima novih robova,
pune se sve oblije dojke i razvijeniji mišići.

Pod tamno-ledenim svodom spavaju
oni koji više ne postoje, zagrljeni

s napuštenim kusavim psima
i mačkama iskopanih očiju.

Sred šarenila vrućih reflektora glumci
se prskaju produktima znojnih žlijezda;

s izlizanih dasaka zasićenih tamnim bajcom
izbacuju bukete feromona u gledateljstvo

koje pokorno šljapka u toj nelinearnoj
predstavi neposrednom izmjenom orgazama.

Kako li je živjeti na rubu minskog polja srčući
zrak zasićen koktelom straha i paljevine?

Čuvari u bijelim odorama lijepe rešetke
na prozore s pogledom na ružičasto more.

Rijeke su guste i sve teže premostive.
A zvijer ne nestaje. Raste i guta sve pred sobom.

(Nestaju žene, nestaju mladići,
nestaju djeca. Nestaju ljudi.)
_____________________________________
* réžīm ili rèžīm, kako već kome paše

Foto: www.pexels.com