Arhiva kategorije: Poezija

Mladen Blažević: Oko vrta cvjeta velebilje

***

u pozdravima na korzu
iz ždrijela
s kruhom umočenim u mlijeko
prepoznajem kruljenje
utrobe prošlosti
grad je uvijek gladan

natkriljuju me svodovi
prigušena svjetla
lako im zaboravljam imena

nadohranu

ugrabljano sjeme
isušena držala
moje produžene ruke
oko vrta cvjeta velebilje
čovjekolikog korijena

i varam se kad pomislim
da u klici produljujem život
ljuska sam
raspukla

***

U klisurama
Što spajaju trgove
Zasjekao sam mišice
Bridovima kuća

Život kasnije
Biram
Zaobljene vrhove
Pružam noge
Zlatnim rezom

Kraj ušća
Ispod pogleda
Trska je
Da izbistri rijeku
Moje stope
Petoprstne
U pijesku

Zapunit ću ih glinom

Kad se staloži beton
Otopi željezo
Ostat će pod sedimentom
Čovjekov trag

foto: Tamara Modrić

Iva Rogić: Ispričavam ti se, nenapisana poezijo

ispričavam ti se,
nenapisana poezijo
trebam nagnuti kišobran
i pokupiti poispadale
jabuke
poezijo,
vrata si čija brava se mijenja
dok polažem prste na kvaku
rijeka koju ne mogu opisati
osim lažno
ti si
međukat,
ulica čijeg imena se ne mogu
sjetiti
iako prolazim njome često
poezijo,
vago bez utega
krevetu bez jastuka
oprosti što vadim
srž iz tebe
i ostavljam te
smežuranu i jadnu
kao ti
često mene

Foto: www.morguefile.com

Zoran Žmirić: Budim se kraj hladne peći

budim se kraj hladne peći
dlanove uranjam u nebo
umivam piljevinu iz očiju
kroz prozor se nazire obris šume
rastapa se poput snijega kad u njega ulegne
vrela čahura
zubato sunce odgriza proplanak
zlatnom trubom vabi životinje iz rupa
trag u mrazu dubok je i svjež
jutro miriši na čaj od kadulje
ukočeni list se otkine
pod njim zadrhti lokva
kaže da nije sve mrtvo
a spaljeno selo šuti

Foto: Tamara Modrić

Mirela Fuš: Kalibriranje na proljeće.

Kalibriranje na proljeće.
ludo.
Znat će ih naći po mostovima pa uzvodno Dunavom.
Trčat ćete, trčat.
ludo.
Kakva bi to bila carica Sisi da je se ne traži po krivim kvartovima?
I gomolji bi vaši bili savršene ruke.
ludo.
Kažu u Narodnom parku svaka ruža niče iza poznatog lica.
Vaš je život Cafe Central.
ludo.
Pešta je bila njihov Paris i tamo mravi jedu losose u travi.
Ovi su gladni vojnici na krovovima Beča bile vaše rimske ptice.
ludo.

Foto: stara fotografija Budimpešte, ulica Rakoczy

Alen Brlek: Noćne teorije

1.
Zapravo nitko ne govori ništa važno. Svijet – binarna ludost urušavanja na svim jezicima.
2.
Najveća je udaljenost od nula do jedan. Kada samoća postaje svakom dnevna, vakuum pinneale, postaje novo kolektivno. Konac.
3.
Bog je ožiljak. Koža je uvijek jednaka.
Religija je konac u igli razdvajanja.
4.
Kada ljubav staviš pred žlicu nema gravitacije. Treba jesti rukama.
5.
Zapravo nitko ne govori ništa važno. Jer ništa nije važno otkako je kornjača prvi put zagrizla plastičnu bocu i otkako ribe žive u veš mašinama na dnu mora.

Foto: www.morguefile.com

Miro Škugor: Moja misao duga je devedeset i pet centimetra

Ne ištem srca.
Niti zlato.
Ne lijevam bakar, broncu ili čelik.
Ne krešem kremen.
Ne stružem kost.
Ne siječem granu javora, tise, breze, brijesta, gloga ili lijeske.
Ne režem rogovlje.
Ne trebam kožu, volujske žile, biljna vlakna, konjsku dlaku, svilu ni životinjska crijeva.
Ne spravljam biljni ni zmijski otrov.
Moja misao duga je devedeset i pet centimetra.
Lisnog oblika.
Promjera 2-5 riječi.
Na kraj joj obično zalijepim četiri jednorječne primisli.
Pa vrhu prišapnem ime.
Potom je otpustim.
U bilo koji dio nečije duše.

Foto: www.morguefuile.com