Arhiva kategorije: Poezija

Milan Zagorac: Zakrivljenost Zemlje

Saldokonto

Problem je samo u tome
što je moguće
podvući crtu
znate, onu,
uspjeha ili brodoloma života
tek u inifinitezimalnom času
prije pada
u potpuni mrak

sve ostalo je puko nagađanje
tko je, dakle, dobitnik ili gubitnik

s obzirom na neodredivost iskaza
svaki je rezultat besmislen

Zakrivljenost Zemlje

sestra i ja klečimo
na natkabini velike barke
i gledamo u daljini
tik na rubu horizonta
do pola potopljene brodove

Smrt je kič majstor iz Đakova

Baka iz Đakova je uzgajala
i prodavala
Goleme krizanteme
Kugle za Sisvete
One koje svi vole
Imala je svoj plastenik, tezgicu, kupce, konkurentice, lojalne i nelojalne
I računicu.
Nakon prodaje otišli bismo u Drenje
Tamo nakon Bijele vile prema Mandićevcu
Nešto promrmljali na potonulom seoskom groblju i vratili se kući objedu.
Danas Meteor Đakovo caruje trgovačkim lancima
Srca tako bijela
Crveni lampioni
Mali srednji veliki
Prema mogućnostima i posmrtnim zaslugama
Smrt je kič majstor iz Đakova.

Prisutnost

Bezbroj puta umrijeh
ne bih li se bezbroj puta rodio.
Ne naučih ništa.
Tumaram i čudim se.
Hodam
preko vode
jednako glup.

Foto: www.pexels.com

Krunoslav Mrkoci: Kretanje

Da se pomaknuo nisam, nije istina;
promeškoljio sam se na stolcu, napravio
par koraka po sobi, i trideset sklekova.
Trideset.

Svojim ubrzanim nožicama
mnogi naokolo jure i žure.
Prelaze fizički velike udaljenosti.
I što im to vrijedi?

Što više jure i žure,
vrijeme im prolazi brže.
(A nije da ga ima
beskonačno.)

U svojim mislima, puž
do mjeseca puže.

Foto: www.pexels.com

Florian Hajdu: Crni decembar

Gledam šumu u njoj tebe vidim.
Posmatram oblak,
tvoj zagrljaj me mami.
Idem po okerasto žganaumrastom
vodom natopljenom pesku koji se predamnom otvorio
u dubini otvora crni decembar
đavolski vrišteči se smeje
bacajući šiljastim bodljama upletene lance
hoće kod sebe dole u Ad da me dovuče.
Iz nemoći i očaja u nebo pogledah
orkanskom snagom ime moje ječeći
letela si kao od majke rođena prema meni…
Volim te iskonski snažno dušo moja,
kad bi me i crni decembar u mukama samoubio!

Foto: Florian Hajdu

‎Zdravka Prnić‎: Arteški bunar

Zabranio sam otiscima tvojih vlažnih tabana ulazak u dvorište.
Iskopao bunar, sve želje potopio, skrio ih do dubina do kojih vjedro ne doseže.
Danas kiša ne prestaje.
Ona plete pletenicu iza lijevog uha i hoda bosa na prstima po parketu.
Ima zarazan osmijeh i mazi se kao usnula djevojčica.
Kapi se raspršuju u taktu, oponašaju zvuk udaljenih timpana.
Misli pred zoru postaju nevažne, iznemoglo lutaju labirintom između sna i jave.
Tišina odzvanja hodnicima bez pokreta.
Ona spava nagnuta na lijevi bok, baš kao i ti.
Kad razmišlja naginje glavu pa me proučava ispod dugih trepavica.
Kažiprstom uvija kosu grickajući usnu dok me promatra.
Kapi grade vlažnu autocestu na prozoru.
Bunar se potopio. Sve zabrane su se rastočile.
Mokra lasta drhturi pod prozorom.

Foto: www.pexels.com

Tamara Teodorović: Na vrhovima prstiju

Moji su koraci šaptali tvojim snovima
Tvoji se snovi nisu mogli ostvariti
Nisi me uhvatio u mrežastim maglama
Ona zvonca…
To su bile suze
Kapale su kao rosa po plavičastom cvijeću
Ta melodija bili su moji uzdasi
Melodija je postajala glasnija
Nisam stigla vrištati jer nisi bio dovoljno blizu
A htjela sam
Tako sam htjela…
Dugo si sanjao tu noć
A ja sam dugo šaptala tu noć
Na vrhovima prstiju
Nježno…
Da te ne probudim

Foto: www.pexels.com