Arhiva kategorije: Poezija

Neven Lukačević: Sizif

I gura taj Sizif taj kamen, a u stvari gura svoj život.
Stenje on i poti se pod njim
i uzdiše
i proklinje
i tako dalje i tako dalje.
Zna da neće doći do vrha
jer za nj nema oprosta.
I teški su grijesi njegovi
i težak je taj kamen
i skotrljat će se pod životnim jarmom
i potrat će ga život, izravnat kao ljuljačku,
a onda, ujutru sve iznova
jer mučan je taj kamen-život
i mučan je Sizif-čovjek
i mučan je taj bog kad sudi kaznu rođenja.
Naposljetku nitko ne bira da se rodi i živi, kamen i stazu.
Nitko ne bira da bude Sizif.

Foto: www.pexels.com

Robert Janeš: U vrtu slavujevog pjeva

o kako malu glavu imaš
stane ti u cvijet kampanule
a velik ti je glas u plavi sat
najglasnija plava olympica

Danica te grli svojim svijetlim rukama
iz tvojeg grla kaplje lingulata
lingulata šapće zemlji, šapće tlu
kako okruglo ste jedno biće bili

u gustom grmu ti sad pjevaš
a ona te s gole grane sluša;
spajali biste polovljeno, razdvojeno
pa gradite dolje gnijezdo krhko

i zatim utihnete

aristofanski ja se smijem
tragačima za mjestom
u kojem bude se najsretniji

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Ne donosi ovrhe u krevet

ne donosi ovrhe u krevet
šefov praseći vrisak
probijanje rokova i proračuna
mamine zajedljive komentare
kćerkinu jedinicu iz matematike

pusti dnevnik
reprizu možeš gledati sutra
i prekosutra
i svaki drugi dan
briga me za mrvice na perzijaneru
neoprano posuđe
i dlake od brijanja u umivaoniku

spiralnim hodom do našeg budoara
odbaci sve
i odjeću

i budi malo svoj
i moj

Foto: www.pexels.com

Patrik Weiss: Evolucija

U crnom ruhu
Bijeli golub spava
Istrgnut iz posteljice što štiti
Tako zlatna
Tako ranjiva,
Zračna

Sam ispod siva neba
Prepušten na milost
Moru;
Što igra
Snagom tisuće – neumorno!

Pogledaj samo
U svoje krošnje naš golube
Tvoj dom
Nasilno istrgan
Zbog greške samo jednog lista

Započinje li život
Prije prvog samostalnog daha
Ili pak s izgovorenom
Slatkom riječju – mama –

Foto: www.pexels.com

Maša Zbunjak: Pismo (mom) djetetu

Ići ćeš u školu.

Učit će te pravilima društva,
ljudskim konstrukcijama i idejama,
dugo vjerovanim pričama.

Mali broj svega toga bit će istina.

Ali ne brini. Nužno je i laž poznavati.

Istina je uvijek udaljena samo jedan treptaj očiju od tebe.
Svi odgovori su uvijek u tebi.

Istina je uvijek u tebi.
Ona je baš uvijek tu i sada.

Sa školom, bez škole.
S društvom, bez društva.

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Koktel

nasred stola čaše
kokteli smijeha i sjete se toče
na dnu im se cakli živa boja
melase ruma
limete
mente
i pokoje suze

prstohvat ludila
kao spas u nesretne dane
drobljeni led
i maslina
ukotvljena u votki

razreži naoblaku kao citrus
rastjeraj sjenu mrtvih vremena
Mojitom
u ponoć pozovi metrese
Margaritu i Bloody Mary
a kad život okuje tvoje misli
na barikade iznesi barjak
Cuba libre! Cuba libre!

u svakom slučaju
život treba češće promiješati
da se ne ukiseli

Foto: www.pexels.com