Arhiva kategorije: Poezija

Andrija Crnković: Žeđ trnave pećine

– Zvonku Bušiću
 
Znamo da je maslačak prototip zrakoplova
koji diše kroz kristalnu noć.
I zato je važno zakriliti ideju
bešumnom snagom najskladnije nemoći.
 
U peludnom svjetlu je Bog tvoje golotinje.
 
Bog tvoje golotinje ljubio je vinograd na svodu te pećine
u vrijeme dok je Sotona još bio čisti idealist.
 
Oprječost dvije nostalgije ne može biti tiša:
pećina – Hrvat – zavjetna euharistija
/na jednoj strani bića/
nepoznata zemlja – žena – gorka pozlata sreće
/na drugoj strani žeđi/

 
Srodne pripovijesti uviru
u žudište trnave pećine.
 
ne brini
dunje nisu odale
kako se samoća dokapitalizirala.

Želimir Periš: Tablete protiv mržnje

samo to, bože, samo to
tablete protiv mržnje, dva puta po jedna, poslije jela
sirup protiv oholosti
mast protiv zavisti, utrljati duboko, duboko
cjepivo protiv zla, u obje ruke, dok su što manji
samo to, bože
moguće je
emocije su samo kemijski procesi, nisu li
kemiju kontroliramo, zar ne
sve kontroliramo
začeće, smrt, pošasti, epidemije
sve kontroliramo, sve smo osvojili
viruse suzbijamo, bakterije gnječimo
hormone usmjeravamo, emocijama upravljamo
medicina je otišla daleko, zbilja daleko
blizu smo kraja
još samo malo, još samo par koraka i bit će nam divno
divno, bože, divno
zamisli, tablete protiv mržnje
flasteri protiv pakosti
zamisli, čepići protiv boga
raj.