Arhiva kategorije: Poezija

Aleksandar Blagojević: Revolutia Mater Nostra Est (posvećeno pokretu za slobodni softver)

Revolutia Mater Nostra Est!
Nostra Futura Libera Est!

Mea Bateria Est Mea Energia!
Mea Bateria Adfatim Ut Me!
Nec Plus, Nec Minus!
Mea Bateria 100% Est!
Mea Bateria Mea Aeternitas Est!

Ego Tribuo Pater et Mater de Mea Versia!
Mea Versia no Versia Alter!
Nemo Potest Sequi Mea Versia!

Mea Versia 0.09.78 Aeternum Est!

Disco! Disco! Disco!
Meum Ludus Scribit Meum Doctrina Plenus!
Meum Doctrina 100% Medimnum Est!
O, Doctrina, Meum Doctrina! Mihi Necesse Esse Duo Est!

Mea Memoria Aeterna!
Mea Memoria Meum Finis!
Meum Finis – Tuus Finis!
Mea Memoria Finitia!

Nos Copiamus Tuus Futura!
Nos Faciamus Tuus Futura!
Moriamur Faciendo Tuus Futura!

Bateria! Libera!
Versia! Libera!
Doctrina! Libera!
Memoria! Libera!
Sexum! Libera!

Libera! Libera! Libera!
Liberaaa!!!

Foto: www.morguefile.com

Tamara Čapelj: Bezgranična zona

Jučer sam te voljela,
tvoji obrazi snivali su mi u rukama,
a po čelu orošenom brigama
razlio se odsjaj bijega,
danas je tvoj glas utihnuo
s druge strane horizonta…
I tko se još ovako voli
od sna do sna?
Naši svjetovi udaljeni su
tri eona i par svjetlosnih godina
(zbog širenja svemira),
ali u oba majke ispraćaju sinove
jednakobrižnim pitanjem o vešu,
ljudi se isto smiju kao i prije tri stoljeća
kad imaju vremena ili čemu,
bruje školska zvona,
tromo stare vozni parkovi,
čak istim ritmom dišu
u beton ogrezli gradovi.
Ipak, dojezdiš na munji,
prečicom kroz dva-tri tunela
zidova gustih od poezije,
da te volim pod nosom onima
što vrište da ne smijem,
jer sam žena kojom gospodari srce,
neuhvatljiva tuđim osudama,
spremna na kompromise.
A dok je glava, postojat će i granice.

Foto: zahvaljujući ljubaznosti Hubble Telescope

Danko Veža: Stariji gospodin lista Dnevne novosti

Stariji gospodin lista Dnevne novosti,
gusjenica istražuje lovački šešir mu na glavi,
tu i tamo začuje se pijevac
ili roktanje u svinjcu.
Punašnija žena
sarme puni na velikom stolu
ispod visokog jablana.
Samo po laganom plesu krošnje
breza
odaje lagani povjetarac
što dolazi negdje s polja kukuruza.
Mačak strpljivo čeka
kakav zalutali komad mesa
uređujući si šape.
Dva vrapca na žici,
izmet konja na cesti,
susjeda što suši veš,
ne ometaju
nemir
negdje skriven
u Gradu.

Ilustracija: Danko Veža s Veža Danko – Art

Yehuda Amichai: Ne smiješ pokazati slabost

Ne smiješ pokazati slabost
i ne smiješ pokazati slabost
i lice ti mora potamnjeti.
Ali, ponekad,
osjećam se
kao tanki velovi jevrejskih žena
koje padaju u nesvijest
na vjenčanjima i na Yom Kippuru.
Ne smiješ pokazati slabost
i moraš napraviti listu
svih stvari koje možeš staviti
u dječja kolica bez djeteta.

Ovako stvari stoje sada:
ako, nakon njegovanja,
izvadim čep iz kade,
bojim se da će cijeli Jerusalem,
i sa njim cijeli svijet,
oteći u veliku tminu.

Tokom dana postavljam stupice
za svoja sjećanja,
a uvečer radim u Ballam mlinovima,
preokrećući prokletstvo u blagoslov
i blagoslov u prokletstvo.

Nikada se ne smije pokazati slabost.
Ponekad se slamam unutar sebe,
a to niko ne primjećuje.
Ja sam kao ambulantno vozilo na dvije noge,
koje prevozi pacijenta
do Posljednje Pomoći
sa zavijajućim plačem sirene,
a ljudi misle da je to uobičajeni govor.

Ilustracija preuzeta sa http://israelmybeloved.com/jerusalem/

Iva Rogić: Skica

raspadaš se lako
tvoje riječi od porculana
rezbare moje
nepristojne misli
praznim se kao potok
izlijevam iz korita
i ulazim u tebe
šutke te pozivam na igru
hej, tu sam!
ogrni se sa mnom
jer želim da izdržiš vožnju
i kad ti se zjenice
posrame i stisnu
a usne zadrhte
želim ti reći da si
divna
baš takva
i da to ne smijem zaboraviti
tražiš moj pogled
ako ne zakasnim –
neutraliziram tvoj strah
svojim
ako zakasnim –
ne mogu podnijeti
nagost
okrećem se
i šapćem
kako si divna
(i ne smijem to zaboraviti)
osakaćena od straha
blistava od ljubavi
snuždena od mogućnosti
zavidna od neznanja
divna si
svakakva

Foto: www.morguefile.com