Arhiva kategorije: Poezija

Nada Topić: Budi mjesto na kojem ću poželjeti posaditi stablo

budi mjesto na kojem ću poželjeti posaditi stablo

ili sagraditi dvorac od praznih kartonskih kutija

koje čuvam za povremene selidbe u ništa

budi goli zid

koji čeka revoluciju

da ga prošara mecima i grafitima

prije nego se sruši od praznine

budi košnica za poludjele misli

prozor koji ne gleda ni na jednu stranu svijeta

jutro koje se ne da obrisati iz zjenica

prostor koji se ne može ispuniti rukama

cesta koja jedino u sebi završava

budi kamen

koji leži u zemlji i čeka

riječ koja se ne može izgovoriti glasno

 

 

Fotografija: RoganJosh @morguefile free photos

Alen Brabec: Sothis

padavičari
na podovima muzeja
grče se od strasti
psuju na aramejskom
želja im ostavlja tragove zubi
u jeziku
likantropi zavijaju na mjesec
jecaju
sline
čeznu za rukom
i okusom prstiju
kojima su prokleti
ostavio sam se u hodniku
pod bijelim svjetlom
izložen poput tibetanske instalacije
kostiju i žica
da sviram
u podlozi

 

 

Fotografija: embalu @ morgueFile free photos

Alen Brabec: ruke su mudre su ruke

nokat srednjeg prsta u prvi zglob palca

oči k nebu
zaštiti rukom
da ne bude suza

mudre su ruke
ruke su mudre
oči te lažu

mi smo klesali kamen
bijele blokove
stijene
mi smo klesali ljude
bijele bokove
grudi

veliki
gordi
nismo se više vidjeli u blatu
od svog neba
u očima
postali smo
ptice

kljunovima
pjesme su pjevane
nad nama gorjelo je sunce

kada je nestalo kamena
zadnje zlato dali smo za slamu
gnijezda

 

 

Fotografija: Melodi2 @ morgueFile free photos