Arhiva kategorije: Poezija

Iva Rogić: Posljednja žetva

jezik u grlu
pileći file
uhvaćen usnama
ubijen iz nehaja
trebala bih se abortirati
ne promatrati
pristojni smo
brineš
objašnjavaš
podsjećaš na ono
što ne želim ponavljati
uredno namještene tenisice
predugo čekaju da ih se
zagrije
zagađujem zrak nervozom
nalazim isprike za šale
povraća mi se od
neosjećanja
želim u krevet
gledam te i ne osjećam 
uzbuđenje 
trebam ga najviše kad sam 
sa drugima
poput tebe
jedini smo na cesti
gledam u nebo i
psujem mjesec
ne razumiješ
a i kad bi
ne bi bilo 
dovoljno

Fotografija: antonandreas @ morgueFile free photos

Mersed Ibrahimović: Kad bude vrijeme

“Ponekad zaboravljam da brojim godine, pa naprosto više ne znam ni gdje sam stao, ni šta sam uradio sa njima. Još uvijek sjedim na zemlji okružen autima, koje vozam jednom rukom, dok drugom jedem jabuku, koja mi je već dva puta ispadala. Pored mene sjedi moj najbolji prijatelj i smije se; lijep je dan. Prolazi svijet, tako to oni nazivaju. Ja ću da krenem onda kada bude vrijeme za to, ozbiljno stresem prašinu sa odijela, spremim igru i osmijeh u desni, a šaku zemlje i prijateljstva mog djetinjstva pomiješam u lijevi džep, da ustanem i napravim nešto veliko.” 

Fotografija: www.morguefile.com

Slaven Posavac: Budi knjiški heroj

Već sedam godina
bat mojih koraka
odzvanja dvoranama akademije.
Družim se sa živima,
prijateljujem s mrtvima
i vidim da svejedno je.
Poput Sokrata ništa ne znam.
Poput Fausta vidim da i ne mogu znati.

Čitavog života
vraćam se doma
tražeći putem svoju dušu.
Pogledom prelazim po tlu i nebesima.
Spotičem se kamenjem, sviješću i riječima
dok se korak za korakom brišu.
Kao Pečorin ja sam suvišan.
Kao Werther sam mizeran.

U umu vječnog čovjeka,
misao razum sjeni iskonska:
izgubljen traži, usamljen hodaj, baš kao nosorog.
Budi knjiški heroj,
monomita primjer
i drži se nemira svog.
Poput Ahašvera lutaj vječno.
Poput sunca izgaraj vječno.
Poput čovjeka umiri vječno.

Fotografija: morgueFile free photos