Arhiva kategorije: Poezija

Mia Ugrin: Idila noći – metamorfoza

Nokturno nosi nadmoć trenutka,
Težinu osjećaja,
Dodir umova…
Odvažnost
Hrabrost.

Empatiju želje,
Doticaja do nekad hladnih tijela,
Zacjeljivanje površinskih ranica udaljenosti.

Spojivost nespojivog.

Sve to, događa se
samo pod krinkom noći.
I samo tada je potpuno blisko.
Slušaču. Vjeruje.
Dok je vreline daha pokraj uha,
samo tad je razumijevanja
prošaptanog…
Po prvi puta jasnog.

(…ali približava se svitanje…
za novu iskrenost,
trebat će iznova pričekati noć…)

Foto: www.morguefile.com

Miro Škugor: Tajni plan grada

Razvoze nas noćni vlakovi dok spavamo.
Od mene oko tebe i obratno.
Globtroterski.

Danju nas znaju vidjeti kako ispijamo koktele.
Uglavnom na pramcu broda ukotvljenog između dviju zgrada u Petrinjskoj.
Dopelgangerski.

Naglo se otvorila petmetarska rupa na Slavonskoj.
Popucale nam misli poput niti žniranca.

Neboderi u Veslačkoj zakoračili prema Savi.
Danas bi mogao biti vruć dan.

Foto: Miro Škugor

Vergilije Franizz: Pogledi

Slijedio sam nagon
Vidio u životu sve
Čuo
O životu slogan
I

Laž

Dobio
Za bezube
Mokru kiflu
Upakovan san
Ljepotu umiranja
Razbacan, dapače,
Slagan smisao
Slagao sam
Kamen na kamen
Gledao dok
Slušao si sebe
Pjevao si
Katren uz katrenu
Dozivajuć sonet
Dok jeo si
Uz pogaču hljeb
Stavljao si ruž na mrtvu usnu
Kalemljeć
Istinu uz laž
Križ uz đavola

Foto: www.morguefile.com

Olivera Olja Petrović: Sredom

Sredom
Sa tobom
Privilegija u “Rue Monsieur le Prince”
Broj mislim četrdeset i jedan
Mada mi se više dopada “La Procope“…
Da, takvu sredu sam oduvek želela
Mogli smo bilo gde
U šatoru za dvoje,
U staroj vikendici, negde napolju
Ispred zgrade u kojoj smo živeli…
Sa tobom je privilegija u vremenu
Osećati kako se bude najlepši delovi čoveka…
Moram da ti kažem,ja lično nisam baš oduševljena do besvesti Parizom,
I ne mislim da je Zider napravio izuzetni kabare
Fascinantnije su mi cirkuske šatre
A opčinjena sam pozorišnom predstavom koju su glumci Prištevskog pozorišta odigrali sa samo jednom jedinom bakom u publici
Pariz mi nije nešto…
Ali sa tobom
Gde god da odem
Do Bulevara Sen Žermen de Pre ili do parka ispred Instituta
Sve ima ukuse otkrivanja.
Zato ti hvala.

Foto: Emmanuel Amador @ http://www.panoramio.com/photo/6458656

Predrag Kisić: Gore na granici

Gore na granici između svjetova, tamo na na horizontu beskraja gdje samo počinje novi beskraj nekog novog putovanja. Tamo na rubu krajnosti, na raskršću gdje se duše mimoilaze, sudaraju, spajaju i rastavljaju, na nekom uglu gdje smo se sreli kao pogledi sasvim slučajno, mi, dva stranca, nestajemo poput vjetra laka. Udaljavamo se i postajemo nedostižni kao sopstvena sjena koja nam stalno izmiče jer stalno idemo za njom, tako i nas dvoje, pratimo trag te svoje sjenke koju nikad nećemo stići, razilazimo se na raskršću odlazeći svako na svoju stranu dalekog horizonta, nestajemo daleko u svom beskraju, ti u svoj a ja u svoj svijet, strani i tuđi kao dvije krajnosti, nikad vise spojivi, nikad više mi.

Foto: www.morguefile.com