Arhiva kategorije: Poezija

Novica Stokić: Besnici

Vrebno na kost čeonu
Psi nesiti od neznani
Neumovima na umove neprelazne
Na gubnike zloblju svikle
Da zatru grabno strvinarski
Iz nemanije rđe bezimene
Klicu plemno životvornu
Koren žilni pitomuše milolisne
Rabni nedojedi alosni
Ugnuti razlivajući nezakonje
Tragove utiru uskovitlano
Ljudskosti pravdaške od vajkada
Do melema pelinskoga
Lelekanja Telalskoga crnoslutnog
Netraga nedođije nedovidne
U rasulo.

 

Fotografija: click @ morgueFile free photos

Darko Cvijetić: Oda lijesodjelji

Iz biografije:

mladi redatelj, rat je, godina 1993. režira DUPLO DNO Gorana Stefanovskog, u Prijedoru,
godinu nakon logora.
U kabinetima za biologiju gradskih osnovnih škola traga za vještačkim kosturima, koje kani
vješati u dnu scene, na zadnje cugove, kao aktivni dio scenografije.
Nalazi jedan
u kabinetu za biologiju Osnovne škole Mira Cikota.
Potpisuje revers.
Nosi kostur kroz čaršiju, do pozorišta.
Na ulicama svi bježe od njega.
 
Od obojice.
 
Nakon rata sav je fundus s rekvizitom pretražio.
Nigdje kostura iz DUPLOG DNA.
Kojega je dužan OŠ Mira Cikota.
 
Pa je škola promijenila ime.
Potom su oko grada počeli pronalaziti hiljade njih;
kostura.
 
U riječima za opisivanje nema dovoljno joda.
Nema ni kalcija u vještačkim kostima.
Ničijeg DNA nema.
 
Kosti Mire Cikote, koje su bile obješene dok su bile ona, odmah su iza rata (prošlog, svjetskog)
prenešene na
Partizansko groblje.
 
Lijesodjelje su u Bosni, usljed toliko exhumiranja i lažnih kostiju – nepoželjni.
Kao neki Đepeto koji je napustio drvodjeljanje i ušao u biznis s mesom.
 
Zauvijek neozbiljan pred svakom piljevinom.

Ivan Glišić: Da sam ja Bog

Da sam ja Bog,
nikada ne bih dozvolio
Da se to desi mom sinu, da se rodi
među leproznima umom i duhom.
Da među živima, i živ,
Živi pun ljubavi, a bez ljubavi.
I da ga tek mrtvog i među mrtvima
Ljudi shvate i zavole. Da sam ja Bog,
Nikada ne bih dozvolio da se to desi
Mom sinu. Da sretne Tebe i da te zavoli,
Kao što sam ja sreo i zavoleo tebe,
A ti da me shvatiš i zavoliš
Ne živog među živima,
Nego tek kad budem mrtav
I među mrtvima. Da sam ja Bog,
Nikada to ne bih dozvolio mom sinu.
Ali, s obzirom na to da nisam
Ni Bog ni Božji sin,
Neću sebi dozvoliti takav sunovrat,
Da umrem zbog neuzvraćene ljubavi.
Ako ne nađem nikoga
Ko će da me voli, voleću samoga sebe,
Ma koliko to nekome izgledalo samoživo
I narciziodno. Jer, bolje je da budem
Novi Narcis, živ i bez ljubavi,
Nego Novi Isus,
Mrtav, i s ljubavlju.
Šta će mi takva ljubav. Ljubav živih
Prema mrtvom, a ne živih prema živom.
Da sam ja Bog, nikada ne bih dozvolio
Da se to desi mom sinu.

Ilustracija: I, Pet Goat, La Pieta, vidjeti više na stranici Heliofanta

Ivan Zrinušić: Pjesma koja ima smisla

Tražeći neke potvrde na polici
dohvatio sam knjigu pokojna hrvatskog emigranta
i u njoj našao datum
otisak njezina ruža za usne
i broj 1
kojim je trebao biti označen početak iznimna
možda čak dosmrtna niza
ljubavnici si znaju darivati takve stvari
valjda vjerujući u njihovu dokaznu moć
i priznajem
zaboljelo me
oštro pa gmizavo tupo
kao ziherica kroz meso
kao ruptura ligamenta
naposljetku, i ja imam srce
ma što lijevi ili desni Božji sin mislio o tome
i otvorivši je na 128. stranicu
na Studiju o strukturalizmu
pomislio sam
sjajno posložene riječi
ovako bi trebala izgledati poezija
pa je gotovo savršenim desnim volejom
zabio u zid
na što je ni kriva ni dužna
tako pokorno jauknula
da umalo osjetih
i žalost.

 

Fotografija: potbelly11 @ morgueFile free photos

Livija Reškovac: Čišćenje

u kantu za smeće
bacila sam
ljuske od jaja, televizijske programe, tetrapak od mlijeka,
lošu literaturu i loše prijevode, nefilozofe, ostatke od ručka,
“mudre” savjete, stari kruh, masovnu kontrolu, diktatore, neuspjele odnose,
sve slijepe dogme, neslušljivu glazbu, E-330, E-417 i ostale e-ove i zaslađivače,
neodgovorne političare, prežvakane ljubavne priče,
“normalne” ljude, znanstvena »rješenja«, tračere, anoreksičare, materijaliste,
nezdravu hranu, ufurane likove, loše profesore,
pedofiliju, mržnju, emotivne ovisnike,
pokvareni telefon, najbolje prijatelje koji nikad nisu tu kad ih trebaš,
Vrazove Đulabije (koje su mi uvijek bile zamorne), pozitivizam,
strogo određene kronološke odrednice, glupane, omot od čokolade,
umjetno cvijeće i umjetne sise
Treba cijeniti život

Fotografija: clarita @ morgueFile free photos

Sandra-Anina Klarić: Susrećemo se u paralelnom univerzumu

Raj

Zov daljine
zvuci tišine
put ka beskraju
snovi o raju

Put ka zvijezdama
let ka visinama
dodir s nebom
oproštaj sa zemljom

Novi raj
put u beskraj
u nebeski svijet
vječni život
besmrtni let…

Poetske duše

Susrećemo se
u nekom paralelnom
univerzumu
duboko ispod razine
ovovremenske sljednosti

Nalazimo se
na uzdignutoj frekvenciji
daleko iznad
moguće slušnosti

Vidljivi smo u
polutami sna
onostrane priče
osjetilno povezani
linijom sudbinske niti

Prepoznajemo se
u tišini riječi
ispisanih jezikom
naše poetske duše…

U sjecištu vremena

Srest ćemo se
jednom
u sjecištu vremena
spojeni
vertikalom trenutka
stajat ćemo
uprizoreni
sudbinom

Nadolazeći
tračak vremena
snubit će nas
u jedno
i pretvoriti
u žrtve
samih sebe
i svojih osjećaja…

Fotografija: Carina Nebula s Hubble Space Telescope