Arhiva kategorije: Poezija

Antonia Padovan: Magija jednog trena

Karikature. Nosate nakaze prenatečenih mozgova, ali bez vijuga… Sama plastika. Finta.
Karikature. Govori prezamršenih vokabularnih složenica bez smisla, bez obličja, bez ponuđene solucije razumijevanja; služe prljavim svrhama – bez nužnog cilja, samo da zamantaju uši što naviknuto upijaju… Kroz zvučnike, kroz razglase, kroz žičane izgovore nakaradno šarene fasade bežičnog doba bezmoždanosti, bezumlja i bezdušnosti…
Karikature.
Bezvremenski klaunovi što suze ne donose, već ih nazivaju smijehom i prodaju kao takve za ogromne svote. Naivcima s druge strane – peroni zaborava puni su lica bez obličja. Nitko ni ne zna koji vlak čeka… Ništa se u zraku ne osjeća. Nema mjeseca, ne dopire do podzemlja. Čak je i tišina ostala k’o karikatura bez osjeta. Čekaonica puna prisutnih, u kojoj se nitko više ne osjeća nestrpljivim… u kojoj su svi stranci, a svi jednako usrano isti… u kojoj nema ni gram nade da će se uopće sjetiti što li su čekali. A vjera da će dočekati? Odavno su je usmrtili, sahranili i ispratili. Kroz crna vrata bez kraja, sa svjetlošću na kraju tunela…
Suze čuvajte; kad zlato nestane, i biserima skače cijena.
Osmijehe pamtite, ništa ne vrijedi koliko magija jednog trena.

Foto: www.morguefile.com

Edita Brkić: Slovo o aprilu

April u Mostaru je kiša. Kiša koja mirise na lipu.
Kapi što čvokaju po čelu i grleni smijeh
što odzvanja pustim Lenjinovim.
April u Mostaru miriše pomalo na jesen.
Na Peru Zubca i Svetlanu. Na Prevera i rastanke.
Na jesenju čežnju i melanholiju.
April je zelena ulica što se gubi u sivim maglama grada.
April su ljudi, skriveni od kiše,
pod otežalim krošnjama ljubičastog cvijeta.
April je omiljeni kafić, mjesto do stakla i lagana muzika.
April je kišna sonata. I sunčanim ruhom ogrnuti grad.
April su tišine što vrište. I trotoar što odzvanja koracima sanjara.
April su krila od zlatnih boja i korak od stotinu milja.
April su misli zapisane na klupi. I stih zapleten u behar.
April je uzdah. I krik. I kikot.
I smiraj u kovitlacu strasti.
April je sjećanje. I nada. I nemir što budi žmarce.
April je jedno lice, pred kojim si glumio hladni decembar
i sad ga tražiš u gomili istih.
April je bućkuriš svega i svačega.
K’o što si i sam bućkuriš.
K’o što si i sam april.

Foto: www.morguefile.com

Mia Ugrin: Idila noći – metamorfoza

Nokturno nosi nadmoć trenutka,
Težinu osjećaja,
Dodir umova…
Odvažnost
Hrabrost.

Empatiju želje,
Doticaja do nekad hladnih tijela,
Zacjeljivanje površinskih ranica udaljenosti.

Spojivost nespojivog.

Sve to, događa se
samo pod krinkom noći.
I samo tada je potpuno blisko.
Slušaču. Vjeruje.
Dok je vreline daha pokraj uha,
samo tad je razumijevanja
prošaptanog…
Po prvi puta jasnog.

(…ali približava se svitanje…
za novu iskrenost,
trebat će iznova pričekati noć…)

Foto: www.morguefile.com

Miro Škugor: Tajni plan grada

Razvoze nas noćni vlakovi dok spavamo.
Od mene oko tebe i obratno.
Globtroterski.

Danju nas znaju vidjeti kako ispijamo koktele.
Uglavnom na pramcu broda ukotvljenog između dviju zgrada u Petrinjskoj.
Dopelgangerski.

Naglo se otvorila petmetarska rupa na Slavonskoj.
Popucale nam misli poput niti žniranca.

Neboderi u Veslačkoj zakoračili prema Savi.
Danas bi mogao biti vruć dan.

Foto: Miro Škugor

Vergilije Franizz: Pogledi

Slijedio sam nagon
Vidio u životu sve
Čuo
O životu slogan
I

Laž

Dobio
Za bezube
Mokru kiflu
Upakovan san
Ljepotu umiranja
Razbacan, dapače,
Slagan smisao
Slagao sam
Kamen na kamen
Gledao dok
Slušao si sebe
Pjevao si
Katren uz katrenu
Dozivajuć sonet
Dok jeo si
Uz pogaču hljeb
Stavljao si ruž na mrtvu usnu
Kalemljeć
Istinu uz laž
Križ uz đavola

Foto: www.morguefile.com

Olivera Olja Petrović: Sredom

Sredom
Sa tobom
Privilegija u “Rue Monsieur le Prince”
Broj mislim četrdeset i jedan
Mada mi se više dopada “La Procope“…
Da, takvu sredu sam oduvek želela
Mogli smo bilo gde
U šatoru za dvoje,
U staroj vikendici, negde napolju
Ispred zgrade u kojoj smo živeli…
Sa tobom je privilegija u vremenu
Osećati kako se bude najlepši delovi čoveka…
Moram da ti kažem,ja lično nisam baš oduševljena do besvesti Parizom,
I ne mislim da je Zider napravio izuzetni kabare
Fascinantnije su mi cirkuske šatre
A opčinjena sam pozorišnom predstavom koju su glumci Prištevskog pozorišta odigrali sa samo jednom jedinom bakom u publici
Pariz mi nije nešto…
Ali sa tobom
Gde god da odem
Do Bulevara Sen Žermen de Pre ili do parka ispred Instituta
Sve ima ukuse otkrivanja.
Zato ti hvala.

Foto: Emmanuel Amador @ http://www.panoramio.com/photo/6458656