Arhiva kategorije: Poezija

Igor Petrić: Admini(ka)stracijA

Oprostite što ste čekali toliko dugo.
Nemam više vremena i zato vas molim
dođite sutra.
Kasno je, stvarno je kasno.
Ako baš inzistirate, ostanite. Primit ću vas,
ali sutra.
Ja sad idem, vidimo se.
Rekoh sutra i baš me briga koliko ste putovali,
baš me briga što se gladni, žedni i što vas djeca
doma čekaju. Što nemate novaca
i nemate gdje prenoćiti, to je vaš problem
o kojem ste trebali razmišljati prije polaska.
Ja idem i vjerujte mi
nemam ništa protiv vas i vi nemate ništa s mojim odlaskom.
Tako je propisano.
Uređeno zakonom, a zakon je zakon
i svi ga se trebamo držati. Kakav god bio
on je zakon, iznad vas i mene, iznad svih.
Što ćete. Tako je to u životu. Netko piše propise
neko se dere, neko lupa vratima i bijesno prigovara,
a ja, eto, odlazim, jer nemam više vremena za vas i vaše probleme.
Kažem vam dođite sutra i budite brzi i (žestoki) točni,
red se već u rano jutro popuni.

Foto: www.pexels.com

Robert Janeš: Preobražaj gastrointestinalnog trakta (iliti ‘sit gladnom ne vjeruje’)

Vidi
Ja spremam jednostavan obrok
I jedem ga u savršenoj tišini
Nakon što utihnu Ludwigovi bubnjevi
Gledaj
Ne spavah dovoljno prošle noći
Hodao sam rubom tražeći prazninu
Skupljao prošlost buljeći u svjetlo umirućih zvijezda
Zvijezda već umrlih u toj prošlosti
Nećeš vjerovati
Sretoh Jožefa na obali oceana
U crnom odijelu s polucilindrom i tamnim podočnjacima
Kako mjeri razinu oseke skupljajući školjkaše
Doista
Oko nas je trčao njegov čupavi pas
Učinio je govno usred puteljka
Da da govno nasred staze
I njuškao ga poslije s čuđenjem prvog nalaznika
I tako
Rekoh Jožefu gledajući u njegove duboke oči
Kako će ga uhititi komunalni redari
Kako će ga sprovesti u labirint na suđenje
On pokorno pognu glavu i zapjeva:
“Dva dana obgrljuju noć bez Mjeseca
u kojoj sam zadnji put rođen.
U jednom sam umirao od tame,
u drugom umirem od svjetline.
Noć bez Mjeseca je otok u moru
svjetlećih planktona, osim za ribe i noćne leptire;
most između obala sjećanja
na prošlu i buduću smrt.”
Vjeruj mi
Ostadoh zbunjen nerazumijevanjem reda
Kojim se odvija pasji život
Ali životinja ispred mene sjeda i kazuje mi
“Sve znanje, ukupnost svih pitanja i odgovora u meni sadržana jest.”*
Istina je
I ja sporo žvačem svoj jednostavni obrok
Jer u ustima punim malih zalogaja
Sva su pitanja riješena na neko vrijeme
________________________________________________
* Iz “Istraživanja jednog psa” Franza K.

Foto: www.pexels.com

Vergilije Franizz: Jedno julsko jutro

Opet čvrsto spavam
Preskače me miš
A mačka me čuva

Pozicija nije bezizlazna.
Odavno se mir kupuje oblikom lizinoprila. Šarene bombonice zveckaju džepom. Džep nije šupalj, džep je potrošena institucija mira.
Babac je jutros, primjereno godišnjem dobu, bio raspoložen. Lepršala je na njoj sjenka noći. Lahko je gazila. Odmah sam primijetio.
Sandale su ljetna obuća kod evropskih naroda. Danas je babac obuo cipele. Čudio sam se toj predvidivosti. Imao sam taj luksuz da se čudim, jer iz čuđenja, ako niš’ drugo, izraste nemir.
Rekla je da u sandalu nije mogla staviti kamenčić. Onda sam shvatio; njena potreba razlikuje se od moje. Moguće da težimo istom ali na neki svoj način. Ona je uspjela provesti svoj brod kroz sedam desetljeća. Ona ima dara. Kaže da najviše mrzi talent kod drugih. On ih pojede zbog iluzije da nešto drugačiji put slijede.
Babac je mudar.
Ne bih više o Babcu. On zasjeni svu moju uobrazilju.

Foto: www.pexels.com

Miro Škugor: Adam je bio plačljiva tužibaba

Na mom si licu.
Samo tako mogu objasniti
učestale poglede mlade žene u busu.
U mom si zagrljaju.
Samo tako mogu objasniti
oblike pogleda koje mi prolaznici utiskuju u prsište i nadlanice.

Zapravo, htio sam ti reći da je Adam bio plačljiva tužibaba.
I da te Sanvi, Sasanvi i Semangelaf nisu ni htjeli vratiti… Lilith.
Sinoć si konačno restaurirala do tada bezimena pera
u zakrilcima mog lijevog krila.

Svaka tvoja misao luštra mi plohe i bridove.
Brojiš u sebi:“12, 5, 30, 20!“
Rasproljećujući me.
Dodekaedarski.

Foto: www.pexels.com