Sve objave od knjizevnostuzivo

Alen Brlek: Noćne teorije

1.
Zapravo nitko ne govori ništa važno. Svijet – binarna ludost urušavanja na svim jezicima.
2.
Najveća je udaljenost od nula do jedan. Kada samoća postaje svakom dnevna, vakuum pinneale, postaje novo kolektivno. Konac.
3.
Bog je ožiljak. Koža je uvijek jednaka.
Religija je konac u igli razdvajanja.
4.
Kada ljubav staviš pred žlicu nema gravitacije. Treba jesti rukama.
5.
Zapravo nitko ne govori ništa važno. Jer ništa nije važno otkako je kornjača prvi put zagrizla plastičnu bocu i otkako ribe žive u veš mašinama na dnu mora.

Foto: www.morguefile.com

Milan Zagorac: Zašto je čovjek prije “stroj za proizvodnju samoobmane” umjesto lučonoše ljubavi (poslije čitanja Brisanje. Raspad Thomasa Bernharda)

Nije lako o ovome razgovarati puna srca kad se pola toga ne smije izgovoriti jer čovjek riječi krivo shvaća i izvrće. Sve je to tada samo cinizam i pokvarenost, a trebam pristupiti čovjeku, doći do njega, ne ga odbiti svojim vlastitim cinizmom i pokvarenošću. Čovjek je, pa tako i ja sam, ciničan i pokvaren jer se boji da ga se ne razotkrije, pa je od svega toga straha radije jadan i zao, ali, avaj, što će meni razotkrivanje drugoga kada ga ionako uvijek vidim razotkrivenoga. Ako si jadan i nesretan, ja to vidim mimo odijela i vanjske forme, mimo lažnog smijeha i laganja o tome kako si sretan i zadovoljan. Ono što mene najviše muči jest zašto je čovjek takav, zašto nije dječje naivan i zaista sretan i zašto ne ide kroz život s vjerom u sebe, nego sa samim cinizmom i laži. Zašto čovjek laže? Ne drugoga, to nije toliko važno (jer drugi vidi da prvi laže, to nije teško shvatiti), nego sebe, zašto na kraju vjeruje u tu obmanu koja se sastoji od samih banalnosti: gdje je bio, što je jeo, s kim je, kakav auto vozi, kako je odjeven? Zašto je današnji čovjek mahom lažljivac koji i sebe i drugoga uvjerava da je sretan, a nesretan je zbog odijela, zbog toga što on nije onakav kakav je drugi, zbog položaja, zbog plaće, zbog statusa, zbog osjećaja nepriznatosti? To su pitanja koja me muče, a na koja već i znam jedan radni odgovor: jer nije spreman otkriti dijete u sebi i jer nije spreman svemu tome dati stvarno značenje, a ono je krajnje jednostavno. Jedino je pravo značenje vjera u ljubav, a ono je jedini smisao koji može biti nešto. Sve ostalo je najobičnija utvara, obmana i laž.
Fotografija: www.morguefile.com

Alen Brabec: Od kostiju svirala (fragment)

Ukupanipo! Ukupanipo! – dozivao me s čamca. Pljeskao je veslom po površini i po pučini tražio poznatu sivu leđnu peraju. Svi seoski ribari lovili su na drugoj strani otoka, tako da sam ga zaista morao čuti. Nije bilo nadvikivanja i lupe koji bi zagušivali njegove povike. Sunce je stalo pržiti oko sredine dana, tako da je svako malo zaranjao ne bi li si ohladio glavu. Moje ime nije moje lice. Moje oči su nebo. Moje peraje režu podmorske struje koje erodiraju grebene i kovitlaju pijesak na dnu arhipelaga. Prizivam svjetlucave srebrne ribe koje zatim vrtložim i dok lijeno kružim promatram igru svjetla na tijelu jata.
Ulazim mu u um. 
Priđi sada, dijete.
Gledao sam kroz njegove oči, jezik mi je bio višak u ustima, gutanje sline neprirodno, čudno. Druge boje činile su svijet oko mene nepotpunim i tupim.
– Mahu, tvoj put račva se u ovom trenutku. Zareži dlan i ruku položi na moju glavu. Zatvori oči. Isprva ćeš osjetiti blago peckanje u sljepoočnicama. Ne otvaraj oči, to je prolazno. Kada začuješ zvuk, visok ton poput zvonjave u ušima, otvori oči. Ruke drži uz tijelo. Udahni. Izdahni. Zaboravi kukove, izvij se i pokušaj spojenih gležnjeva i koljena pomaknuti noge. Kasnije će ići lakše. Sada zaboravljaš kako je biti čovjekom. Prenut ćeš se iz tog majmunskog sna i jurnuti ka prvom jatu od srebra i krvi. Vrhom nosa ćeš odrediti pravac. Vodit će te glad. Hemoglobin će ti slati željezne odjeke kroz vodu. Ne trepći. Živi u svjetlosti, upijaj zrake koje se lome svuda oko tebe. Misli na plijen. Prvi zagriz probit će krljušt i kožu, pustiti crveni sok, natopiti tvoja čula. Slano. Slano. Slano. Meso se koprca, palaca ti repom po nepcu, škaklja ti grlo, bodu te kosti. Ocean je put kojim tvoji majmunski bogovi ne hode. Žar ne pluta. Magma tone. Vjetrovi zibaju kolijevke ribara u krvavim snovima od zubi i pjene, vabeći njihove unutrašnje zvijeri da izađu. Prizivaju reptilske očnjake, gule kože i tjeraju u trk. Ova voda koči ih, nikada ne oprašta krzno, klijetke i tanušne opne kojima svjetuju. Tako krhki.

Foto: www.morguefile.com

Miro Škugor: Moja misao duga je devedeset i pet centimetra

Ne ištem srca.
Niti zlato.
Ne lijevam bakar, broncu ili čelik.
Ne krešem kremen.
Ne stružem kost.
Ne siječem granu javora, tise, breze, brijesta, gloga ili lijeske.
Ne režem rogovlje.
Ne trebam kožu, volujske žile, biljna vlakna, konjsku dlaku, svilu ni životinjska crijeva.
Ne spravljam biljni ni zmijski otrov.
Moja misao duga je devedeset i pet centimetra.
Lisnog oblika.
Promjera 2-5 riječi.
Na kraj joj obično zalijepim četiri jednorječne primisli.
Pa vrhu prišapnem ime.
Potom je otpustim.
U bilo koji dio nečije duše.

Foto: www.morguefuile.com

Mladen Blažević: Ne ostavljamo tragove…

ne ostavljamo tragove
naši su kotači presvučeni gumom
i klize po asfaltu

izmjereni kilometri
propisana brzina

na stanicama
gdje se suočavamo sa stajanjem vremena
umjesto da razgovaramo
prepisujemo zadatke za domaće zadaće
procjenjujemo putanje

u rijetkim preskocima
parabolama
presjeći ćemo uzdah
zaškripati rebrima

prepoznat će nas
po otisku zuba
na ulaštenoj čizmi

Foto: morguefile.com

{pretplata} Za tiskano izdanje časopisa Književnost uživo

Dragi prijatelji, upravo radimo na pripremi proljetnog izdanja našeg časopisa i možemo potvrditi kao pouzdano i kao realno da ćemo tijekom sljedećih mjesec dana prikupljati pretplatnike za tiskano izdanje našeg časopisa za 2015. godinu.

Cijena pojedinačnog primjerka za pretplatnike je 50 kuna, odnosno 200 kuna za sva 4 broja na godinu (odnosno 35 eur za inozemstvo, s obzirom na poštarinu).
Redovna maloprodajna cijena pojedinog broja časopisa je 75 kuna.
Eto, promjene se zbivaju, polako, ali sigurno.
Sada vas naljubaznije molimo, sve koji ste zainteresirani da se javite na mail milan.zagorac@gmail.com (čak i ako ste se već ranije javili za pretplatu) gdje ćemo vam odgovoriti na tehnička pitanja i zavesti vašu narudžbu.
Prvi sljedeći broj ide krajem travnja, u svibnju ga možete očekivati u svojim poštanskim sandučićima.
Naglasak je na tome da nam treba najmanje 50 zainteresiranih!
Veliki pozdrav svima!!!
PS što se tiče starih brojeva, ukoliko ima zainteresiranih, nekako ćemo i za njih, ovisno o broju prikupljenih naručitelja, nastojati izvući ovu najnižu cijenu

Ivan Zrinušić: Hrvatski kapitalizam

Naravno, radujemo se ženskim mliječnim žlijezdama,
osobito masnom tkivu koje ih okružuje;
ZAGREB 97 km, RR 156/102,
u retrovizoru spaljena sela i ispovraćano ordenje.
Hrvatski kapitalizam,
bez pravog pojma o Samuelsonu i Nordhausu,
u klinču s kravatama Pierrea Cardina:
ni nov nam početak ne bi pomogao.
Naplatne kućice izviru iz magle
kao svjetlucava djeca Atlantide
i horizont postaje gadljivo poznat,
uskoro ćemo se utopiti u masi.