Tino Prusac: Sasvim običan dan

Cijeli dan primjenjujem
deportirane akvarele zvuka
samo jedne pjesme
s radiostanice
koja mi se zavukla u vene
tjera me da poludim
i ne budem odgovoran za to
dok mi pokušava prodati krivotvorena traženja
nudeći ih svugdje
kao sobu za noć
a ja u svom krevetu pronalazim nesanicu
u ovom beskrajnom nizu statičnosti
bešćutnog konačnog sada
koje mi prolazi samo kroz misli
a zatim s naletom ravnodušnosti
sprijateljim se s beskrajem
znajući da ću ujutro opet
negodovati pred licem
koje me gotovo plaši
što je toliko moje

Foto: pixabay.com

Odgovori