Tino Prusac: U snu

U snu u kojem pišem
šalica kave ispija jutro
moje oči ga šute
Sunce mi se smije na listu papira
bez riječi
a jedna je melodija ustala u zoru
i skinula san s očiju
u kojem se riječi traže
po bijelom papiru
u baletnim papučama
u bestjelesnom prostoru
koji bi mogao prigrliti
sjene pisanja
jer ja nisam rođen
mene su probudili u vremenu
u tišini tih vječnosti koje prolaze
kroz oko trenutka
gdje boli biti podvrgnut zaboravu
i tu sam poput cvijeta procvjetao
pio svoje vlastite sokove stvarnosti
one iste
u koju se nikada
nisam mogao vratiti.

Foto: www.pixabay.com

Odgovori