Kroz ljubičasti prolaz mirisa
pošao sam u noćnu šetnju svijesti
i naišao na ravnodušnost oblaka
u purpurnoj auri grada.

Izlijevaju se boje po pločnicima
dok hodam šarenim ulicama
u svjetlu bljeskovi potiskuju moj zrak
unutar linija razbijenih boja.

Dodir rijetkog neba osjećam
i tamne prostore između zvijezda
u svjetlosti nebo nosi masku sive
i čuva oblake u svjetlu praznine.

I moja je osamljenost potpuno samostalna
i produbljuje tamu vlastitog sutra
u ovom plutajućem svijetu
ostaje korak ispred sebe.

Znam da koračam u stopama
koje nose ovu stazu poput tepiha lišća
i sve što znam su zvijezde
koje šarmiraju još jednu jesenju noć.

Foto: pixabay.com