Nada Vukašinović: Neobični i obični ljudi

Neobični ljudi trče u zoru po nasipu,
čiste morske vale od smeća,
a ne moraju,
po snijegu hodaju planinom,
a ne moraju,
obraduju ti se kad te vide,
i žele čuti kako si,
a ne moraju,
srdačni su,
ustupe ti mjesto u tramvaju,
a ne moraju,
vole plavu boju,
uzgajaju cvijeće,
sade stabla noću,
a ne moraju

Spašavaju tuđu djecu,
dijele zimske jakne,
i tenisice broj četrdeset i pet,
nose hranu i deke izbjeglicama,
pruže ti ruku u nevolji,
spašavaju brodolomce,
a ne moraju

Neobični ljudi biraju obične ljude,
a ne moraju,
daju im moć,
domovinu,
povjerenje,
a ne moraju

Obični ljudi imaju državu,
ograđena dvorišta,
pse čuvare,
crne automobile,
brojače novca,
sustave,
resurse

Smišljaju zakone,
za neobične ljude,
i govore,
mi sve možemo,
nama je sve dozvoljeno,
jer bez nas se ne može,
mi stvaramo poredak,
mi krvarimo za vaše dobro

Majstore, ne gasi svijeću,
samo promiješaj karte
i zamijeni profile prije nego dođu
ozbiljna vremena

Foto: www.pexels.com

Odgovori