Miro Škugor: Gripa

Kada nas je prije četiri godine sustigla teška gripa, razveselila me vijest da si i ti oboljela.
“Dođi! Lezi kraj mene, da kurimo zajedno”, predložih ti emocionalno dezorijentiran svekolikom ognjicom, ali bez previše nade. No, došla si, Nado, s velikom rajnglom te dostatnom zalihom graha i suhih svinjskih nogica.
Zdravljem nam oklopljeni prijatelji, naravno, podržaše našu karantensku obzirnost prema trećim licima i tijelima.
Nažalost, ozdravili smo za svega tri dana.
Danas, kao slavom ovjenčani jelen zavidnog rogovlja, želim sebi priznati kako ću našu prvu i jedinu zajedničku gripu pamtiti zbog dva dokaza.
Naime, još se živo sjećam kako ritmično sloguješ da si pilot Gripena na borbenom zadatku dok me onako iznemoglog uspješno spustaš sve do kraja dugopistnog srha pri rubu kreveta.
Gripa, dakle, nimalo ne utječe na stanja pojedinih vrhunaca.
A kako tek zaboraviti šepanje do kiropraktičara nakon što si me preznojenog uvjerila da bol iz leđa i kralježnice najbolje odstranjuje klizeća “masaža” tvojim stopalima?
Gripa mi je, eto, otklonila svaku sumnju u neimanje kralježnice, makar i trajno oštećene.
Znam da je ni ti nećeš tek tako prepustiti zaboravu. Čuo sam kada si Ani tijekom šopingiranja “Bipom” u telefonskom razgovoru rekla: ”Nikada me više nijedna budala neće nagovoriti na godišnji odmor tijekom najveće zime i najžešće epidemije gripe koje su u zadnjih desetak godina okovale i poharale hrvatski jug, sve do Crne Gore.”

Foto: www.pexels.com

Odgovori