Kristina Plavšić: Magle

Naše su nade odnijele lokomotive
koje su se lijeno odvukle u svijet načinjući
ranjeno meso ove zemlje
u kojoj su glupi pajaci zbijeni u krda
odavno navikli da se za
svaku misao samo jedan pita.
Magle su ovdje kao stražari
postavljene iznad brda.

Memljiva su naša svitanja i jutra,
a iz memljivih sokaka teškim se korakom u
novi dan kreće.
Naše su nade samo mrtve skice na papiru.
Ovdje se svaki prolaznik po mržnji prepoznaje.
U zemlji gdje se s prezirom umire i rađa
svaka staza i put samo su prečica
do beznađa.

Ovdje se samo o mrtvima zbori. U đavolji zagrljaj smo se stopili,
odavno smo njegova svojina.
U našim očima jedino
pakleni oganj gori,
dok tamo, sa druge strane ravnice
vjetar raznosi prašinu izgubljenih godina.

Đavoli su odavno svoje kese iznad naših
glava odriješili,
a mi uronjeni u sopstvena potonuća
ko slijepci uhvaćeni za bijeli štap praznine
sopstvene greške ne vidimo nikad.
U nama uvijek oganj osvete živi i
drugi su nam za sve poraze krivi
kao da bez njih mi ne bi griješili.

Foto: www.pexels.com

Odgovori