Jim Shinebird: “Sve je sranje osim pišanja!”

“Sve je sranje osim pišanja!” ulazi u prljavi minibus banijska grdosija u izlizanoj kožnoj jakni. “Dal… ti točkovi voze za Popovaču?” kese se seljaci brišući znoj dok su žene premorene od života, a u meni zatreperi nešto što ne osjeća ni milost, ni bol, ni strah, nešto nezadrživo, poput proljeva živaca; tako je bar pisalo na plakatu “Terminatora” daleke 1984. Masa dobričina u dvadesetak razderanih fotelja pokrštavaju mirisom rakije sve što ulazi u ovaj jutarnji let za Baniju. “IDEMO… VOOZI ILI VRATI PARE…TI JEBEM TRUNJE!!!!” Udarac pijane glave o prozor. Pokrenuo se stari autobus. Preko ceste je fotoradnja. Pas ispred vrata. “VOZI STOOOOO NAAAAA SAAAAT!” Jednostavne riječi puka, žestoka zbilja dijeli ih k’o hostiju umjesto kolača. Nakon gromoglasnog smijeha, kašljanja i grgljanja, drugog zvuka osim podrigačine nije bilo. Prdnem. Do škole još dvadesetak minuta predvidivih krivina i luđačke vožnje i za ovu žilavu gerijatriju. Na trećoj stanici postajem svjedok precrtavanja, pomalo nasumična klaonica osjećaja; naglo se opraštao hladnim izrazom lica klaun trenutka koji je očito zbunio prijatelja po čaši. Izašao sam u Jabukovcu kao iskrivljena individua tipične manije zadovoljstva.

(ekstravagancija sjećanja na desetogodišnjih 16 km divljine!)

Foto: www.pixabay.com

Odgovori