Suzana Matić: Moja ulica je kao otok

Moja ulica je kao otok
Na kojem su ostali živjeti samo starci
I među njima – moja kći i ja
Tu su tri Marice
Pa susjed Bosanac
Tako se preziva
Astrofizičar
Koji je napravio kaos kad je doselio na brdo
Bar u mom životu
Jer su do tada mog starog zvali Bosanac
I sad ne znam, tri Marice očigledno možemo imati
Ali dva su Bosanca bila previše
Pa je moj stari, k tome zaljubljenik u astrofiziku
Morao postati – Matić, u svojim srednjim godinama
Onda je tu Alica
Koja furi paradajze koliko traju dva očenaša
Tako mi je rekla
Pa u kući ispod nje – Danko glazbenik
Faca samo takva
A to su samo ovi prvi susjedi
I eto, moja kriza srednjih godina je već davno
Napravila i svoj diplomski
Ali za starce iz moje ulice ja ću uvijek biti “mala Suzi”
I kad me vide, obraduju mi se zaista
Kao malom djetetu
A i ja njima
A kako su ljeti uglavnom svi vani
U vrtovima
Ovih se dana viđamo non-stop
Kad parkiram, kad isparkiravam
Kad jurim u šumu
Kad se vraćam iz nje
Guraju mi cvijeće, jagode, štrudle
I nekako to ipak djeluje na mene na neki čudan način
Skužim to naknadno
Kad se popnem u svoj stan
Pa odrastam skidajući cipele koje me žuljaju
Ili pod tušom, poslije trčanja
Skužim kako s njima zaista postanem mala
I dok kroz prozor čujem Dankovu gitaru, mislim
Eto, čudo je ta astrofizika
Ali čemu se uopće čudiš
Još davno ti je to govorio tvoj stari
A i onaj drugi Bosanac zna biti zanimljiv
Kad se dotaknete te teme

Foto: www.pexels.com

Odgovori