Sara Mrak: Vidjeli smo toga previše

Mogla bih te zavoljeti, kao otvorenu ranu.

Vidjeli smo toga previše.

Al ovaj put bih sve postavila praktično:
Ne bih bila kao prije, da čekam da se stvari same poslože,
da se čudo spusti s neba, da dođe proljeće.
Ne bih te voljela kao oblak kao svitanje.

Voljela bih te kao pospremljen krevet ili sobu.
Kao bacanje posljednje cjepanice prije spavanja u vatru.
Kao vesele hrčke, umiljate mačke i dobro odgojene pse.

Ovaj put sve bi bilo drugačije, stvari bi bile konkretne.
Voljela bih te zagrijanom sobom, kad se vratiš iz skladišta.
Zalitim kaktusom u predsoblju.
Stvari bi redom bile opipljive.

Ruže bi se gnojile dva puta godišnje,
pepeo bi se sipao na polje,
djeca bi bila najedena i čista,
Sve bi bilo vrlo opipljivo, čak i večernji odraz sunca u staklu.
I zlatno meko svjetlo večernje.

Foto: www.pexels.com

Odgovori