Sara Mrak: Jutrom nebo…

Jutrom nebo
svjetli iznad tihog polja.
Žuta lampa razvučena u ogromnu plahtu
tetoviranu pticama, presječenu tragom aviona,
mojim pogledom, uvijek sam
zavidjela pilotima i vozačima kamiona
na samouvjerenosti kojom gutaju daljinu.
uvijek sam zavidjela
prodavačima šećerne vate,
bacačima noževa,
ljubavnicima
na utaženoj želji,
cvijeću na tišini,
vrtovima.
Najviše volim
kada stvari imaju svoje jasno mjesto, svrhu, jednostavan opis, i zbilja
nije jasno zašto se se zadržavam
pored onih koje su određene nečim što im
nedostaje
Koliko se samo noći može uludo izgubiti pored riječi kao što su mrak,
tišina,
prostor iza zatvorenih očiju,
Bog
kojeg se ne da vidjeti!
Koliko na ovu dušu
koja miriše na mokru zemlju i cimet,
a ne da se ni dodirnuti.

Foto: www.pexels.com

Odgovori