Predrag Kisa Kisić: Bonifacijev bazar

Obućar ne trguje koracima,
to je posao naših cipela, Bonifacio.
Zamisli da ptice trguju vazduhom,
veoma brzo bi se pretvorile u kokoši.
A čovjek, on surovo trguje životom,
i gdje ga to vodi, Bonifacio?
Reći ću ti, isto gdje i obućara,
koji čitav svoj život
u četkama sabira prašinu sa cipela,
prašinu od puteva i koraka,
a nikad same korake,
nikad same puteve ne sabira.
Vodi ga tamo gdje bi odvelo ptice
kad bi one trgovale vazduhom.

Zamisli da vrijeme mjerimo rijekama,
čovjek bi sigurno postao riba.
Sajdžije ne trguju vremenom, Bonifacio,
to čak nije posao ni naših časovnika.
Zamisli da grobari trguju smrću,
veoma brzo bi se pretvorili u jedno veliko groblje.
Ili, zamisli, Bonifacio, kad bismo trgovali ljubavlju
umjesto što trgujemo tuđim sudbinama,
mijenjali bismo zagrljaj za poljubac,
ili tople nježnosti za malo pažnje i razumjevanja,
umjesto što trgujemo tuđom nesrećom,
mogli bismo razmjenjivati predivne darove,
na primjer, sit da nahrani gladnog,
a gladni da nasmeju site,
mogli bismo i tako, Bonifacio, zar ne?

Vidiš kako cigani znaju za smijeh,
jer oni nikad ne trguju tuđom mukom.
Cigani nikad ne trguju njihovim siromaštvom.
Pogledaj, izbjeglicama je sudbina stala u selidbe,
ali oni nikad ne trguju svojim koferima.
Kralj nikad ne trguje svojom krunom,
već zemljom seljaka.
Pravi muškarci nikad ne trguju srcem žene.
Ako ipak trguješ nečim, pazi šta će to biti, Bonifacio.

Foto: www.pexels.com

Odgovori