Patrik Weiss: Über alles in der Welt

ujutro ću pojesti
mnogo raznoga voća
onako poluzrelog
kakvo već dolazi
s voćnjaga našeg zavičaja

u zadnje vrijeme
iskreno više vjerujem kinezima
nego našem otužnom narodu;
oni su barem iskreniji
u svojem škiljenju prema drugima

a kada slistim i zadnju tvrdu krušku
protegnuti ću korak
popraćen zvucima ptica
sve do filozofskog
pa ravno liftom na drugi kat
na predavanje o postmarksizmu
slušati ću o patnjama Nas
o nepoštenom društvu
u postideološko doba
o izrabljivanju

slušati ću sve te slatke riječi
iz ustiju profesora
usitinu nepravedno tretiranog
od strane sistema po kojem sere
sve dok nezrelo voće
od sve te silne bujice slatkih riječi
ne fermentira u mojoj utrobi
pa onda onako lagano opijen
umjesto da mirno podignem ruku
i odgovorim na pitanje
o radnoj teoriji vrijednosti
ustanem i glasno viknem
– ispričavam se profesore
što malo znam
o mučnom i otuđenom životu;
ja sam samo nesretan!

Odgovori