Patrik Weiss: Ja, gospodin Cekin

bojim se
i osluškujem strah što u meni uzavreo ključa
blijedim pred saznanjem da sam kukavica
nadam se da nitko neće primijetiti
da nitko neće ništa upitati
spuštam preplašenu glavu
i puštam korake da ju nose
nekada se uhvatim u pitanju
što li bi bilo kada bi samo znali
koliko se i najmanjeg mrava plašim
koliko sam spreman istresti dušu i džepove
prodati sve bližnje samo da me ne udare
pitam se znaju li i da li osjete
smrad straha što me ovako kukavnog prati
pitam se naslućuju li moje misli
i jesu li spremni iznenada napasti
trčim ulicama prema kući
tihog koraka, uplakanih očiju
bježim pred samim sobom
pred uličnom rasvjetom i priželjkujem mrak
žudim za toplim čajem i još toplijim zagrljajem
želim napisati pjesmu i otići spavati
zapravo ne želim ništa osim samo jedno
da ti grubijani nikada ne saznaju
kako po cijeli dan razmišljam
postoji li trinaesti pilić
i kako dovraga s onakvim kljunom
uopće pilići mogu sisati

Foto: www.pexels.com

Odgovori