Miro Škugor: Vozač vremeplova

do kraja dana svijet mi se posve sruši
noću iz ruševina slažem sve skromniji dom
kao zaglavni kamen što iz novog neba strši
iznova se budim u nemirnom snu tvom

niti u ovom životu mi još uvijek nismo svoji
kako onda išta od sudbine može biti naše
srce je sprava što bolje od sata vrijeme broji
misli su modni kroj da nam bol ljepše paše

Foto: www.pexels.com

Odgovori