Milica Lesjak: U prolazu

– Ooo, pa gdje si, tako te dugo nisam vidjela draga? Nigdje te nema, putuješ li šta? Idemo na kavu!
– Baš šteta što si propustila Kubu. Trebalo ju je vidjeti za života Kastra, sad više nikad neće biti ista.
– Nema te ni u hotelu. Znaš, nije više onako kako je bilo dok smo se družili i nadmetali u plesu.
– I ja ponekad poželim malo više toplinu doma – ovako stalna poslovna putovanja, sastanci, ručkovi sa partnerima, seminari. Šta mogu, treba sačuvati ovo što imamo. Svi samo misle da je nama lako.
– Baš ti se divim kako si mirno prihvatila taj prijevremeni odlazak. Drugi baš i nisu, pa smo nažalost morali primijeniti i neke druge mjere. Gledam te kako si staložena, spokojna, možda smo ti i uslugu napravili, bar si imala vremena malo uživati u životu. A moralo se. Sad nas je puno manje, sve se napravi, a ušteda za firmu je velika. Istina, rade duže, morali su zaboraviti socijalističke tri osmice.
– Vjerojatno si čula da smo kupili Bosnarov ljetnikovac na “bregima”, ali smo jako puno uložili da bi izgledao onako kako smo željeli, a i obnova je malo dulje potrajala. Znaš, lakše je bilo nabaviti dizajniranu keramiku, nego pronaći dobre majstore. A svi samo kukaju. Neradnika koliko hoćeš.
– Da, da imamo i nešto na moru, ali nam je malo predaleko za vikende, dosta su objekti neiskorišteni, s obzirom da puno radimo i putujemo.
– Čula si za pljačku kod Trojakovih? Ostali su bez sve zlatnine. Sad još ne mogu dokazati količinu i vrijednost ukradenog.
Mi smo zato napravili katalog. Sve je unutra, numerirano. Navedeni potrebni podaci i tako smo se osigurali. Ne da se hvalim, ali imamo veliku vrijednost u zlatu.
– Uh, kako ovo nisam ostavila doma. Molim te pogledaj ove fotografije iz Kine, dok ja ne odem pozdraviti Sonju, tamo je za drugim stolom.
Dugo je nije bilo. Dame, s pečatom “dizajna” na sebi, veselo su cvrkutale. Dozvala je konobara, platila obadvije kave i lagano se udaljila.

Foto: www.pexels.com

Odgovori