Krunoslav Mrkoci: U očekivanju starosti

Ljudi i svijet prepuni su samozavaravanja. Pokušao je u sebi pronaći makar još trunku osjećaja. Ali bezuspješno. Život ga je uspješno pretvorio u ovo stvorenje kakvo je danas: u čovjeka prilično otuđenog od svih ostalih. Jedino je donekle bio još vezan uz sebe, vjerujući povremeno kako mu je Svemir predodredio nekakvu kozmičku funkciju. Međutim, i sam je sa sobom, sve teže i teže, uspijevao naći nekakvu vezu i opravdanje za ovaj ćušpajz od života.

Mrzio je sve ljude. Ma, dobro, ispravak: nije mrzio sve ljude. Zapravo, bio je osoba koja po prirodi nije mogla nikoga mrziti. Ali, možda upravo zbog te svoje osobine što nije mogao nikoga mrziti, priroda je u njemu razvila jednu drugu podjednako neugodnu osobinu: bio je čangrizav i mrzlovoljan. Ljudi su mu išli beskrajno na živce. I to ne baš svi ljudi koje je poznavao, i ikada upoznao, ali ipak 99% njih. Ljudi bi mu brzo dojadili. A kako je bivao sve stariji i stariji, imao je sve manje volje upoznavati nove ljude. Naime, kako bi koga upoznao, ubrzo su se kod svih tih novih poznanika pojavljivale već dobro mu poznate crte, sheme i šablone: uvjerenja, vrijednosti, mišljenja, ciljevi. Svi ljudi koje je poznavao i mogao upoznati, činili su mu se slični. Po svojoj nekakvoj predvidljivosti, i po kalupima u koje se činilo da savršeno pristaju.

Dakle, pokušavao je u sebi pronaći još nekakav osjećaj. Međutim, jedino što je njegovo biće, vođeno logičkim umom, uspijevalo razviti od preostalih osjećaja bili su povremeno nekakvi osjećaji anksioznosti i straha od svojevrsnog stanja nemoći. Nemoći iz koje se neće moći u određenoj situaciji izvući. Čovjek, a naročito muškarac, mrzi biti nemoćan; mrzi biti u situaciji u kojoj neće na zadanu prijetnju moći odgovarajuće odreagirati. Uz sve već spomenuto, razvijao se u njemu još jedan, najsnažniji, nešto kao krovni osjećaj koji je bio u stanju preuzeti i zasjesti na tron cjelokupne panorame njegovih raspoloženja: osjećaj tuge i žaljenja. Naime, bilo je jasno da se i njegov život primiče onim godinama u kojima je moguće ozbiljno razmišljati samo o zalazu; o padu i o laganom propadanju svih dotadašnjih funkcija; ono što se popularno naziva starost.

A naročito muškarcu očekivanje starosti ne pada lagano. Nikada, nikada više neće moći očekivati i nadati se da će razviti nekakvu veću snagu mišića; zenit njegovih najboljih godina je prošao. Adrenalina kao u mladosti, više nema. A kada se tu i tamo pojavi, postaje akutna prijetnja i opasnost za već oslabljelo srce. Sve više masne, kalorične hrane, ugljikohidrata, alkohola; sve manje kretanja, sve više sjedenja. Pluća, dušnik, grlo, sinusi, nos – ništa više nije isto kao prije. Konzumiranje duhanskih proizvoda uzelo je svoj danak. Brzo se uspuše i zadiše. Ima visok krvni tlak. Ponekad se boji baviti malo jačom tjelovježbom i naporom kako ga ne bi izdalo srce. Sve u svemu: život je u kurcu. A niti on sam više ne funkcionira kao prije.

Posebno je teško muškarcu. A muškarac – što je muškarac? Muškarac je životinja, u samoj svojoj biti, koja voli ćutiti svoju snagu: snagu mišica, bijes, snagu tijela, snagu snage, navalu; onu ubitačnu bit u unutrašnjosti muškarca koja čini da žile vriju.
– Tko zna, naiđe li na nekog mlađeg bezobraznika, izazivača, hoće li ga uspjeti razbiti? Ili će sam završiti na podu k’o isprebijana i iscipelarena žrtva, i usput dobiti infarkt? Vidite, mnoge su mogućnosti razvoja događaja, i različiti mogući ishodi, kada su u pitanju sredovječni muškarci. Nije niti čudo da se stariji muškarci zalažu više za mirno rješavanje problema.

Starci. Bulje kroz prozor vlaka, busa, tramvaja. To je jedino što zapravo još mogu raditi: promatrati krajolik što promiče pred njihovim očima. Kakvoj se budućnosti mogu nadati starci? Čemu? Laganim i bezbolnim danima prije onog konačnog završetka i kraja? Jasno im je da je svaki fizički otpor uzaludan, nemoguć i beskoristan. Starci – prepušteni su promatranju krajolika.

Na visokom brdu ponad željezničke postaje krošnje stabala su kao ukočene trepavice. Strše i streme ogoljele prema nebu. Topao i sunčan dan. Konac prosinca.

Foto: www.pexels.com

Odgovori