Krunoslav Mrkoci: Mogućnost života, 7. dio

Prva žena (2)

“The Winner Takes It All” … ABBA

Nakon Nikolininog odlaska Brunina situacija je bila nezavidna. Situacija je u emocionalnom i ukupno u mentalnom smislu bila opsukurna i konfuzna.
S jedne strane, nedostajala mu je; s druge strane ju je mrzio; s treće strane, ova cjelokupna situacija otvorila je neke nove portale u Bruninu biću: u njegovoj psihi, emocijama i mašti. Situacija je do te mjere bila uvrnuta, neobična i opskurna, zatvorena vlastitim parametrima važnosti, barem se Bruni tako činilo, da ga je podsjećala na radnju i atmosferu Bunuelovog filma “Taj mračni predmet želje”.

Zaželio ju je još jednom. Zaželio je staviti joj ga, pa makar samo još jednom. Sinula mu je ideja; i plan.

Imao je određenih problema s kompjutorom i s otvaranjem pojedinih dokumenata. Bilo je potrebno skinuti i instalirati nekakve aplikacije; pokušao je, ali nije išlo. Bio je previše umoran i nervozan da bi se mogao koncentrirati na to. Odlučio ju je nazvati, i zamoliti za uslugu: da dođe kod njega i da ona pokuša to srediti. Bilo je to prvi puta da ju je zvao dva tjedna nakon njihovog konačnog prekida; dva tjedna nakon što je zaplovila nekim svojim vlastitim vodama. Smatrao je da nakon što oproba travu na drugim livadama, da će mu se htjeti vratiti.
Telefonski razgovor bio je uspješan. Pristala je doći, i pokušati mu pomoći. Bolje se razumjela u informatiku i kompjutore od njega. Na kraju krajeva, bila je diplomirana informatičarka, i profesorica informatike u jednoj srednjoj školi.

Začulo se zvono na donjim, ulaznim vratima zgrade. Podigao je slušalicu portafona. Bila je to ona. Ušla je u stan. – Bok. – Bok. – pozdravili su se.
– Kako si? – pitao je. – Dobro. Vidjela sam i boljih dana – odvratila je uz lagan smješak.
– Što ćeš popiti? Imam kavu, ako želiš; još je vruća.
– Može.
Stavio je mlijeko na stol, i čašu vode. Neko vrijeme pijuckali su kavu u tišini.
– Pa, u čemu je problem? – pitala je nakon nekog vremena.
– Imam problem s otvaranjem nekakvih dokumenata.
Ustao je i krenuo u radnu sobu. Ona je krenula za njim. Došavši do kompjutora, kliknuo je mišem, i probudio ga iz hibernacije.
– Poručuje mi da trebam skinuti aplikaciju za otvaranje dokumenta. Kliknem, pokrenem instaliranje aplikacije, pričekam do kraja, i opet ništa.

Sjela je na stolicu s kotačićima i privukla ju stolu. Njeni brzi prstići zaplesali su po tipkovnici. Želja je u njemu bila sve jača, dok ju je tako promatrao za svojim radnim stolom i kompjutorom.
Primaknuo joj se sasvim blizu, praveći se kao da zainteresirano promatra što se događa na monitoru. Stavio je ruke na njezina ramena, i započeo ju lagano masirati. Kao u stara vremena.
U početku se nije bunila; činilo se da joj masaža ramena godi.
– Prestani … Što to radiš? – upitala ga je nakon nekog vremena. Sagnuo se i polušapatom progovorio na njeno uho, dok su mu ruke još uvijek bile na njenim ramenima:
– Hoćeš da ti ga stavim? Hoćeš mi ga popušiti? – pitao je.
– Nismo se tako dogovorili – odvratila je. – Ne, ne želim da mi ga staviš, niti ti ga želim popušiti!
Iznenada, digao je ruke s njenih ramena, odmaknuo se, i stao sa strane.
– Zašto si onda zapravo došla? – pitao je. – Znala si da ću te probati pojebati.
– Ne, nisam znala! Znam da si povremeno napaljenko, ali ovamo sam došla jedino i isključivo iz razloga jer si me molio i tražio da ti pomognem oko kompjutora.
– Dobro, u redu … – odvratio je. – Pa jel se viđaš s kim? … Jel te dobro jebe?
– Da, dobro me jebe … – odgovorila je gotovo smireno. I dalje je gledala u ekran, i prčkala po tipkovnici.
– Jel si se pojebala s jednim, ili s više njih? – pitao je znatiželjno.
– S trojicom, ako te baš zanima – odgovorila je mirno, s laganim prizvukom prkosa u glasu. Nije znao što da misli.
– S trojicom …? – ponovio je. – Odjedanputa?
– Da. I bilo je božanstveno … – odgovorila je. – A takve stvari tebe napaljuju, jel da? – rekla je sa zadovoljstvom u glasu.
– Da – odgovorio je. – Volim zamišljati kako te jebu trojica, ili čak više njih. Uvijek se uzbudim i napalim, i svršim, jako …
– Pa dobro, samo ti zamišljaj i dalje … – Evo, ovo ti je sređeno, pa možeš nastaviti dalje sa svojim aktivnostima …
– Hoćeš da ti poližem malu? – pitao ju je, mada je unaprijed znao da neće biti nikakve koristi od pitanja.
– Ne, hvala …
Uzela je svoju torbicu, i užurbano krenula u smjeru vrata.
– Hvala na kavi – rekla je.
– Hvala tebi – odvratio je.
Otprativši ju do vrata, pozdravio je, i zaključao za njom.

Premda se sve to činilo kao beskoristan razgovor, znao je da je mamac bačen. Dao joj je do znanja da ga još uvijek zanima, unatoč tome što se viđa najvjerojatnije s drugima, i unatoč tome što s nekim drugim održava seksualne odnose; bio joj ga je spreman staviti, i polizati joj picu. Doduše, to je tako barem njoj dao do znanja. Nije bio siguran za ovo vezano uz lizanje njene male. Tko zna, tko ju, kako, i gdje, praši? S kakvim organelama i spravama? Nije bio baš siguran da bi joj rado lizao picu u ovim njihovim okolnostima. Ali stavio bi joj ga, s kondomom, bez problema, i izjebo ju pošteno, i do kraja. Pomisao da se ona sada negdje s nekim seksa, uzbuđivala ga je.

Već gotovo dva tjedna lišen seksualnih odnosa, uslijed novonastale situacije, jedini odušak i predah njegovoj nervnoj, ali i seksualnoj napetosti pružali su trenutci masturbacijskih opuštanja. Još uvijek nije mogao prestati misliti na nju. Međutim, sada su se u njegovim masturbacijskim maštarijama uz Nikolinu pojavljivala još dvojica, a ponekad i još trojica muškaraca. Svi su bili goli i ševili su se. Ševili su njegovu Nikolinu; ševili su je žestoko, i bez milosti. A on je to sve promatrao kroz pritvorena vrata spavaće sobe. Ni sam nije znao odakle su dolazile te maštarije, no, što je najgore, ili najbolje, jako bi se uzbudio tijekom takvih maštanja. Svršavao je obilno i često, uz obilje ejakulata. Kao da je otkrio jedan novi dio sebe, svoje psihe, koji mu je prije bio nepoznat. Pokazalo se da je njegovo zamišljanje vlastite supruge u raznim pozama, s dva ili tri muškarca istodobno, bio vrhunac i vatromet njegovih seksualnih odnosa s njom, i to sada kada ona fizički više nije bila s njim. Svojevrsna kruna bračne karijere. Barem u njegovoj glavi.

Za vrijeme zajedničkog života nikada se nije na taj način i u toj mjeri napaljivao, vezano uz nju. Sada, nakon prekida, i u stanju razdvojenosti, razmišljanje o vlastitoj ženi kao o bivšoj, i o mogućem općenju s njom, postalo je još slobodnije i još naglašenije, u čisto seksualnom smislu i smjeru. Nije znao je li to baš sasvim normalno. Očito, oslobođenost od emocija i od samonametnutih obzirnosti, može dati jednu sasvim novu kvalitetu seksualnom životu.

* * *

Prošla su još tri tjedna, kada je jednog ponedjeljka zazvonio Brunin mobitel.
– Bok, Nikolina je … – čulo se s druge strane. Željela se naći s njim. Rekla je kako je sve ovo prije bila greška, i kako ona voli samo njega.
– Ti si moja jedina prava ljubav…. – rekla je uvjerljivo.
Očito ševac nije ispunio očekivanja, ili je zakazao u nekom ključnom segmentu, npr. planiranja budućnosti – pomislio je Bruno; ili ju je jednostavno pojebo i odjebo, kao što to obično i biva.
– Ne znam baš … da bismo se trebali nalaziti. Rekli smo da ćemo neko vrijeme biti razdvojeni … – izigravao je Bruno i dalje nezainteresiranost, i prolongirao situaciju stavljajući određene naglaske na aspekte njihovog međusobnog odnosa.
– Ma ljubavi, daj …. – čulo se s druge strane.
– Da, sad bi da se vidimo i nađemo, a prije tri tjedna kad si bila kod mene nisi htjela ništa. Jel se sjećaš?
– Bila je onda druga situacija … – promrmljala je u vlastitu obranu.
– Osim toga – dodao je Bruno – ne znam hoću li moći preko svega što se dogodilo tek tako prijeći.
– Ljubavi, ti znaš da si ti meni sve na svijetu … Ono nije bilo ništa; to mi nije ništa značilo … Bio je to samo seks … – nastavljala je.
– Trenutno sam zaokupljen s nečim, daj me nazovi ili mi pošalji poruku kroz sat vremena … pa ćemo se dogovoriti oko nalaženja.
– Može. Volim te. Pusa! – začulo se s druge strane…
– … Kujo pokvarena … – promrmljao je Bruno sebi u bradu, nakon što je ugasio mobitel. Nasmiješio se sam sebi, i u sebi … Osjetio je navalu radosti i zadovoljstva; onog zadovoljstva kada znate da sve ide po planu.

Nakon pola sata stigla mu je SMS poruka: Tebe jedinog na svijetu volim. Ti si mi sve … (i nekoliko emotikona ružičastih srca … )
Sljedeća poruka glasila je: Ono s onim likom bila je greška. Znam, pogriješila sam. Bio je to samo seks. Ništa mi nije značilo.

Bruni je bilo drago da je dobio njezinu poruku s priznanjem nevjere.
Uskoro ga je nazvala. Pristao je da se susretnu. Bilo je to u nekom kafiću s opskurnom i romantičnom rasvjetom. Njezina taktika bila je očekivana. Bila je dobro našminkana: usne, trepavice, minica. Dovoljno da privuče pažnju i da zavede muškarca, ukoliko bi to poželjela. Pri susretu ga je zagrlila. Bacila se na njega. Odjeća joj je mirisala na parfem i nikotin. Bila je vitka i vižljasta. Činilo mu se da je smršavila još više. Dinamičnost i energiju je zadržala. Kada su sjeli u separe, privinula se uz njega. Objesila mu se oko vrata, i nastavila s uvjeravanjem i zavođenjem. Zagrlila ga je i ljubila … Bilo je teško odoljeti njezinim izljevima ljubavi i nježnosti, no Bruno je znao zašto je ovdje … I dalje se pravio pomalo nezainteresiranim, uvrijeđenim i blago nedostupnim, dok je ona gotovo pa plazila po njemu.

– Dobro, ok, vidjet ćemo …- rekao je u jednom trenutku. – Samo polako … – nadodao je.

– Gle, ja bih sad morao ići; sutra me čeka naporan dan, a moram još pripremiti neke papire – rekao je prilično smireno.

Pogledala ga je. Rekla je: – Dobro, ljubavi; idemo … i ja imam za sutra dosta obaveza.

* * *

Sljedeći dan između podneva i dva sata, Bruno je svom snagom jedne ruke pritisnuo rukohvat velikih masivnih drveno-željeznih ornamentiranih ulaznih vrata zgrade u centru grada. Bio je to glavni ulaz s ulice u hodnik koji je dalje vodio stubama na prvi kat u prostorije odvjetničkog ureda.
Pozvonio je i sačekao. Žena u dobi od oko možda 30 godina  mu je otvorila. Predstavio se i rekao koga treba. Uskoro je u zasebnoj prostoriji razgovarao s muškarcem u dobi od oko 50 godina. Bruni je ponuđeno da sjedne.

– Želio bih kod Vas podnijeti zahtjev za rastavu braka. I volio bih da me Vi, ako je moguće, zastupate – izjavio je Bruno.
Između ostalog, prezentirajući odvjetniku svoj slučaj, istaknuo je da je razlog za pokretanje rastave bračna nevjera supruge, te da ima na mobitelu njezine sms poruke u kojima ona priznaje prijevaru.

– Ako će to pomoći, naravno.

Bruno čak nije niti očekivao da bi se SMS poruke mogle tretirati kao dokaz, ali odvjetnik je napomenuo da bi one mogle dobro doći da se pred sucem ili sutkinjom potkrijepi zahtjev za rastavom.
Odvjetnik je obećao da će još danas pripremiti sve potrebne papire i da će oni odmah sutra biti proslijeđeni dalje u postupak.

Kocka je bila bačena.

Na putu od odvjetnika odlučio je sjesti u jedan kafić na Zrinjevcu. Bio je kišan jesenji dan. Cijeli perivoj bio je prepun otpalog lišća, a kiša je jednolično rominjala. Dok su vani, na ulici, ljudi užurbano prolazili, nisu se vidjela njihova lica, nego samo smotra raznobojnih kišobrana: plavi, crveni, narančasti, žuti. I, naravno, noge; cipele. U lijepo uređenom kafiću bilo je ugodno, toplo i svirala je opuštajuća glazba. Dašku salonskog glamura pridonosila su tamnocrvena kožna sjedala drvenih stolica i klupa, uz prigušujuće smeđe tonove lakiranog drveta, posvuda naokolo. Bruno je naručio produženu kavu i čašu vode; konobar odjeven u košulju, prsluk i leptir mašnu te neizbježne crne hlače, pohitao je da izvrši narudžbu.
Bruno je izvadio mobitel i uključio ga. Na njemu je bilo već nekoliko poruka od Nikoline. Od one, u kojoj mu želi dobro jutro i lijep i ugodan dan, pa do onih kasnijih, u kojima ga pita bi li se mogli danas vidjeti, i predlaže mu lokacije.
Odlučio je sve staviti malo na čekanje, i razmisliti. Nakon što je popio kavu, i iskapio čitavu čašu vode, otipkao je poruku:

Trenutno imam neke obaveze. Što kažeš na večeru, kod mene, u 19.30?
Uskoro se pojavila poruka. Pristala je.

* * *

Smatrao se dobrim kuharom. Kuhanje ga je zaokupljalo i smirivalo.
Putem kući kupio je svježe janjeće kotlete. Sudeći po veličini kostiju, činilo se da je janje bilo još gotovo beba kad su ga krknuli. To je jamčilo mekano i ukusno meso. Kod kuće je imao konzervu slanutka i crveni luk. To će dostajati za salatu s bučinim uljem uz aceto balsamico. Bila su samo četiri mala janjeća kotleta, pa je odlučio pripremiti još jedno jelo: rižoto s lignjama. Uz to servirat će masline punjene paprikom iz Konzuma. Imao je na zalihi i butelju Frankovke iz Erduta. Tempirao je pripremu tako da jela budu gotova do 19.30, kako se ne bi ohladila. Nije želio da janjeći kotletići dinstani u saftu od luka budu hladni kada ona dođe. Čak i nešto ranije od dogovorenog vremena, oko 19.25, začuo je zvono na ulaznim vratima zgrade. Ušla je u stan; pomogao joj je da skine crveni kaput za jesen i zimu. Objesio ga je na vješalicu u predvorju.
Bila je dotjerana u neku vrlo elegantnu kombinaciju: crna uska suknja, otprilike do koljena, crne najlonke, nekakva fina bluza, ogrlica …
Večera je protekla u ugodnom tonu. Nije bilo optuživanja; ničeg negativnog. Sve je bilo prilično svečano. Nakon toga odlučili su se opustiti uz vino u njihovom dnevnom boravku s foteljama i stolićem. Bio je tu i jedan kauč za sjedenje i pozamašni suvremeni tv, police s knjigama, stalak s DVD-ima, CD-ima …
Ona nije gubila vrijeme. Odlučila mu je još jednom, jednom za svagda, dokazati i potvrditi svoju privrženost … Kratko su se doticali usnama. Nije mu baš bilo do ljubljenja. Krenuli su na konkretnije stvari. Dok je sjedio zavaljen na kauču, ona se spustila dolje, i otkopčala njegove hlače. Vješto ga je izvadila van. Bio je nabrekao i poprilično tvrd. Uzela ga je u usta, pa ga izvadila van, vješto palucajući jezikom po glaviću. Oblizala ga je cijelog od korijena prema vrhu. U stankama između žustrog, ali vještog pušenja, tu i tamo, liznula bi jaja, potom cuclajući ih jedno po jedno. Malo nezgodan osjećaj, ali sve je to dio procesa. Zaustavio ju je. Nije želio da ga nadraži previše pa da svrši prije vremena. Počeo joj je raskopčavati košulju; pomogla mu je. Uskoro joj je ljubio grudi, jezikom joj draškajući bradavice. Otkopčala je suknju koja je odmah skliznula na pod. Dohvatio je njezine gaćice, i skinuo ih.
Vjerojatno je mislila da će joj lizati malu, ali preskočio je taj dio. Navukao je kondom, još jedan iz zalihe. Mirisao je na jagode. Ili mu se tako barem činilo. Stao je iza nje, rukom joj prelazeći po guzovima, kao da isprobava njihovu tvrdoću. Namjestio ga je, i ušao u njezinu malu. Činila mu se nekako široka; šira nego inače. Nastavio je započeti postupak; prvo polako, a onda sve jače i sve brže. Znao je da ima posla s iskusnom ženom; sigurno iskusnijom nego prije pola godine. Uz sva moguća ubrzavanja i usporavanja, trajalo je prilično dugo. I sam je sebe iznenadio. Imao je volju ševiti ju još i još i još; tvrdoća mu nije popuštala. Svakim prodorom, i zabijanjem, kao da ju je kažnjavao. Osjećaj je bio dobar. Potrudio se maksimalno: uhvatio ju je čvrsto, i ubrzao do krajnjih mogućnosti. Ona je očito svršavala, a tada je, napokon, i on.

Na odlasku ga je poljubila i zaljubljeno pogledala. Nije joj rekao ništa o zahtjevu za rastavu. Naime, to je trebalo biti iznenađenje.

Foto: www.pexels.com

Odgovori