Kristina Plavšić: Slike

Sumrak se kao patina uhvatio po opustjelim
zidovima tvoje sobe i zanoćio je na davno
netaknutim predmetima i slikama, koje
si kao relikvije čuvala za svoga života.
Sa crno bijele predratne fotografije
posmatraju me prerano otišli pred lice
Boga tvoji otac, mati i sestra.
Načeta godinama ta izblijedjela
slika, bila je jedino što ti je kroz život
ostalo od njih, što si sa suzom u oku
uspjela sačuvati za sebe, skriti od zaborava i
ljudi. I kao da iza njihovih ozbiljnih lica u
trenutku osjetim skriveni smiješak što sam
sad tu, damar njihove krvi, komadić njihove
duše skriven u dahu mojih grudi.
Na vitrini pored uzglavlja ostale su knjige
i fotografije sa kojih se iza naboranog lica starice
životom smiju tvoje tople oči, koje su nas
sa strepnjom ispraćale u svijet i radosno dočekivale
kada bi se vraćali roditeljskom domu.
Na tren mi se učini da čujem ti glas i nasmiješim
se – osmijehom radosti i tuge.
Skoro će Božić i sreća se često izmiješa sa sjetom,
jer tebe već odavno nema,
davno se umorna duša tvoja pozdravila sa
ovim našim prolaznim svijetom.
Skoro će Božić…
Zidove u pustoj sobi decembarske tmine boje.
Zatvaram vrata tvoje sobe,
gdje život i smrt zajedno, ruku pod ruku stoje.

Foto: www.pexels.com

Odgovori