Kristina Plavšić: Plima

Kad ušetam u tvoje jutro
kao gorčina, koju si davno
zaboravio, još onoga septembra
na nekom oronulom autobuskom
stajalištu, na mjestu sa kog si skliznuo
iz bivšeg života u neke nove svjetove.

Kad ušetam u tvoje jutro,
da li će u tebi načas da se
rasprsnu sva ona nedostajanja od
kojih si uporno bježao, u godinama
kad si se ogledao u vodama mutnih
rijeka, gdje si u ljuskama riba
tražio daleke odbljeske srebra i
borama plaćao olako prodane kalendare.

Lako se razmetati danima i odbacivati ih
kao oblutke, dok te još ljeto miluje po
Kosi… Teško je onda kad dođu snjegovi…

Kad negdje tamo, na kraju svijeta
bosonoga ušetam u tvoje jutro,
biće decembar, mirisaće zima,
a ti od magle me vidjeti nećeš,
kad u sobu ti slučajno
tog jutra svratim,
kao tišina i kao plima.

Foto: www.pexels.com

Odgovori