Ivor Kruljac: Poetiziranje gitare

Čujem glazbu
fenomenalnu nevjerojatnu,
idealnu prije, tijekom rata
ili kao poratnu,
gitara vrišti
skladbom se oduševljavaš
od zvuka tog,
koji kao da vrišti
ja sam Bog,
ali ti si pjesnik
neimpresioniran,
ti u toj melodiji ne nalaziš
smisao divan,
pa odbacuješ gitaru
njene tvrdnje su ti teren
skliski,
radije odlaziš u neki truli bar
pa si naručuješ viski,
no ja te korim
dok mi gitara na svojoj
najboljoj dionici
slaže melodične slogove,
isplaženog jezika na rukama u vis
dižem rogove,
slušam pripovijesti njene,
i moram priznati
ni meni inspiracija baš nekako
ne krene,
ali katkada je ipak dovoljno
kako mi neki govore, samo
saslušati,
pa sam to s ovom gitarom odlučio pokušati.

Foto: www.pexels.com

Odgovori