Igor Petrić: Propuštena prilika

Iskoristi priliku,
uzmi mikrofon i reci bilo što,
kako si, koju boju voliš ili što misliš o svemiru
i vrtnim patuljcima u Francuskoj.
Na kraju pobjegni, ustvari makni se što dalje,
ili jednostavno ostani pa ćeš vidjeti.
Možda sve ispadne onako kako si oduvijek željela,
kako si nekoć planirala i sanjala sve ove godine.

Danas je sve nekako drugačije.
Novi ljudi prolaze i ti ih samo gledaš šutke.
Brojiš njihove korake.
Brojiš sekunde do pobjede,
iako u zadnje vrijeme ništa ne igraš
i samo se pretvaraš, vješto glumiš
kako uživaš i uzalud namještaj sliku, ton
i biraš nove razine, nepoznata područja
imaginarne levele na kojima dosad nisi bila.
Repetiraš pištolj (virtualni)
i beng, beng, pucaš i urlaš u prazno
umjesto u glavu.
Zapanjujuće. I danas će sve ostati bijelo.

Gledam ih i ja. Mislim na ljude,
ali ne razumijem, ništa mi jasno nije.
Ljudi kao ljudi. Samo šute i prolaze.
Ti se dereš i bijesno pucaš opet u prazno.

Malo je još vremena ostalo. To znam.
Danas je sve nekako drugačije,
a opet isto. Isto i drugačije.
Istovremeno dosadno i zatupljujuće
i to me sve više i više izluđuje.
Oni ljudi od jučer prošli su i više se nikada neće vratiti.
Možda se boje tvog pištolja
ili ih je vrijeme preuzelo.
Sada novi u valovima dolaze.

Polako prolaze i sekunde na brojčaniku
kojem baterija samo što nije iscurila.
Zaboravio sam ju zamijeniti. Oprosti!
Vrijeme se zaustavlja i ti polako nestaješ, padaš u zaborav.

Možda si ipak trebala zgrabiti tu priliku
koja se ne propušta i pobjeći
što dalje od ove kaljuže
u kojoj se još jedino amebe i komarci množe.

Foto: www.pexels.com

Odgovori