Igor Petrić: Iznad očekivanja

Pokušat ću uzeti komad zemlje
i napraviti masku
s kojom želim bos hodati
i trčati
ulicama ovog malog grada,
nepokošenim livadama trnovitog cvijeća,
šumom otpalog lišća, svuda.

Kroz vodu, kroz blato,
sitan pijesak
prekriven oklopima sedefastih školjaka,
svuda ću je nositi,
skrivajući lice od pogleda
nepoznatih ljudi
čija sam imena možda nekad davno znao.

Svuda ću je nositi,
sve do kamena
otrgnutog iz utrobe gladne zemlje crnice,
na kojem ću je u prah pretvoriti,
vratiti zemlji od koje sam je uzeo,
na trenutak zastati,
ispričati se nebu i otići.

Foto: www.pexes.com

Odgovori