Igor Petrić: Boje (In the Name of Borghesia)

Jučer,
došavši kući
odmah nakon posla,
izvadio sam stare kasete iz ormara.
Još uvijek rade.
Malo sporije, ali rade.

Čujem
„…gore na površini
vijore se zastave…“
i nekom u daljini
„…pleh banda svira himnu…“.

Slušam kako
… galebovi kriče
i pogledom traže
komadiće mesa“ i sjetim se svega.
kao da bilo je jučer.

Slušam, iako to nigdje nije zapisano
„…sve boje ljubavi su mrtve…“
i smijem se tužan dok sjedim
na rubu stare, rasklimane fotelje,
jer…
možda su ipak „sve moje“ ili „tvoje“,
a ne „boje ljubavi su mrtve…“.

Sunce je opet nestalo na zapadu.
Nestale su boje!

Mrak i ja,
sam „uglavnom u crnom…“
i „…bez pitanja…“ sanjam kako palim zadnju cigaretu
prije odlaska.

Ponekad sjetim se i prijatelja
kojih više nema.
Sjedim sam i šutke gledam stare kasete,
a njih ima, ima ih ima
jer nisam imao dovoljno para za ploče.

Foto: www.pexels.com

Odgovori