Hege Siri: Legenda & druge pjesme

Sjećanje
u dubinama najdubljih dubina
sjećanje leži
o tome što je bilo
i tome čega nikad neće biti

Vrijeme
vjetar nosi ptice
vrti lišće breze
oko mene
šapće o vremenu
gdje vrijeme više ne postoji

Jezik
moja majka ne joika
ali uči naš jezik

majka moje majke ne joika
ali govori na našem jeziku

moj tata ne joika
on govori norveški

tatin tata ne joika
on pjeva psalme

ja znam joikati
ali ne razumijem naš jezik

moja kći joika
i govori svim jezicima

Kuća
kuća stoji bez ograde
vjetar grebe morskim pijeskom
njegove zidove
zidovi se osipaju soli

Riječ
u knjizi, u riječi
pronađem jezik
i onaj koji sije
koji plače, koji govori –
samo pahuljica
što se topi u dlanu

Legenda
nakon grmljavine
nebo je mirno
nema početka nema kraja
i gavran leti
pamteći
što je vidio

Život
skupljam život
koji zvuči
kao što još nitko nije meni pjevao
izvadim riječi iz usta
mijesim ih sa slinom
stisnem, vučem i vrtim rukama

ja koja nisam nikada vila sobovske žile
sašijem sebe iznutra i izvana
pa skupljam život koji postaje riječ

S norveškog preveo Volodimir Krinickij

© Hege Siri – Et øyeblikk noen tusen år
©️ Kolon forlag

Foto: www.pexels.com

Odgovori