Grozdana Poljak: Tješenje

Soba odjekuje prazninom i zvižduk zraka prelazi preko, eho.
Čitao sam, čitao.
Kao da sam čitao svoje misli, iako sam tada imao možda upola godina koliko ih sad imam.
Znao je on o čemu govori. Eto je na polici uz sve ostale njegove knjige.
Možda vrijedi obrnuti još jedan krug. Možda se i ja bacim na pisanje, a tad jadni svijete, postati ćeš još jadniji. A zašto ne, ‘ko ih sve … češlja.
Slušam pozorno strujanje što dolazi iz daljine.
S ovakvim stvarima ne treba zaboraviti na drugo, treće i stoto mišljenje ako treba.
Znam, nisi mislila na to drugo, riječ se slučajno pogodila.
Sama si rekla da nećeš razmišljati što može biti, prema tome nemoj ti meni ni što je prolazno, a što ne.
Apsolutno se još ne znaju sve implikacije, ni što slijedi.
Dotaknuo me nježni preokret lelujajućeg zraka.
Bolje se nerviraj oko toga što će uskoro zima, i to vjerojatno blaga i bez snijega. Ružne li scenografije, sivi dani sa izmaglicom. Već zamišljam kako umirem od depresije i dosade.
Što je još gore, nakon toga dolazi ljeto. E tek ljeto umije da nervira svojim posve suprotnim efektima.
Što je najgore, znaš da će poslije njega zima… A dok je zima znaš da će ljeto i žega.
Da ne pričamo o cijeni nafte na svjetskoj burzi. To pak nije ništa prema onim migrantima što iz Hondurasa hoće u USA, preko Meksika. Što ćemo s time pobogu? A sve to dok cijena nafte divlja, a ponuda jabuka u lokalnim marketima nije na zavidnom nivou.
Eho je prelazio u moje mišiće lagano ih opuštajući.
Nisu dovoljno dobre teme za razmišljanje? Oh, sad će onaj black friday, eto prilike da čovjek potroši novce. Taman još tjedan da se smisli na što ih baciti. Što uludije, to bolje. A tog sam se sjetio kako će uskoro i Nova godina, Božić i ne znam ni ja što sve ide prije i poslije. Vrijedi već sad smišljati poklone, jer meni tako i treba, bar dva do tri mjeseca da dobijem kakvu polu-korisnu ideju. Do skoro nisam znao ni što sebi samome kupiti kad mi je dosadno, kamoli drugima koji ionako imaju sve što im je potrebno.
Ovakvo njegovo izlaganje problema u svrhu da se zanemari moj, urodio je plodom.
Čak ozbiljno govoreći, ja ne vidim ništa opuštajuće u nadolazećem periodu. Možda i padne neki snijeg, pa idemo na grudanje? Bar do proljeća, tad idem isprobati brzo skijanje na vodi, tamo u Njemačkoj. Bojim se da me nakon toga nećeš više sretati, pa je bolje dotle zaključiti planove.
Šapnem u prazninu: Hvala ti, ugnjavila sam te.
Naravno da me ne gnjaviš, ali to je sve pomalo šokantno čuti. Opet, ima toliko mogućnosti, nemoj misliti na neke najgore. Razumijem da se plašiš, imao sam i ja neke manje strahove u posljednje vrijeme. Sve se smiruje, i za sve postoji bezazleno objašnjenje. Doduše, udario sam glavom na tu stranu, pa su postojale razne ideje. Eto, kako bilo da bilo, sve je OK. Isto tako biće i s tobom.
Uz razgovor ovakvi momenti prođu lakše. Znam i da je teško pronaći adekvatno uho za to, ali u takvom svijetu živimo. Ali dok smo sami previše razmišljamo, a strah samo raste. Sve u svemu, to može biti nešto prolazno.
Može biti, može biti, uzdahnem u eho.
Sad me snovi dodiruju pa izgleda da mi se gubiš, pronađi načina da se opustiš. Tko zna gdje će nas putevi odvesti, čujemo se uskoro.

Foto: www.pexels.com

Odgovori