Gordana Brkić Žagar: Zadržana

– A jebi ga… – opsovao je tiho sebi u bradu kad je vidio da mu je košulja ipak izgužvana.
– Rekla sam ti da ne stavljaš sako preko nje ovako na stolici.
– Tu si? – u kupaonici je curknula voda nad kadom.
– Aha.
Uhvatio je miris parfema i osmjehnuo se. Kupio joj ga je prije nekih godinu dana, onko, bez razloga. Za štos.
– Mislio sam da si ga potrošila.
– Nisam, ne – puhnula mu je za vrat.
– I? Što ću sad? Da dolčevitu obučem?
– Ne. Ni za boga! Već vidim što bi komentirali… I tko bi komentirao isto mogu misliti – dodala je više za sebe. – Košulju obuci. Imaš bijelu, novu, neraspakiranu. U spavaćoj sobi ti je, srednji ormar, gore na vrh. – navigala ga je po mjestima na koja nije često zalazio u njihovom stanu.
Košulja je bila je tamo gdje mu je rekla.
– Nemoj pribadače ostaviti. – šapnula je kroz osmjeh.
Polako je provjerio jesu li sve pribadače, koje se u novim košuljama nalaze na najčudnijim mjestima, povađene. Pokupio ih je sa stola i bacio u kantu za smeće.
– Sjeti se da su ti te igle unutra kad budeš bacao smeće. Rastrgat će ti vreću. A sto puta sam te molila da kupiš one malo jače, ove samo pucaju.
Sto puta ga je molila da kupi druge vrećice, sto puta je stavila one za koje je tvrdila da su bolje u kolica dok su zajedno obavljali shoppin, sto puta je on iz čiste zajebancije vraćao njezine vrećice i uzimao one koje je on odabrao. Nikad se nije ljutila zbog toga. Volio je s njom obavljati one velike mjesečne kupovine za kuću.
– Kravata?
– Obavezno.
– Koju ću?
– Sam izaberi.
– A daj… – molio je.
– Crnu.
Zašutio je. Da, naravno da crnu. Budala. Zgrabio je svoj parfem i protresao bočicu. Nije ga bilo puno. Ona mu ga je kupila. Isto tako nekako prije godinu dana. Bez povoda. Za štos. Vratio je bočicu natrag na policu. Ipak će bez parfema.
– Je li vrijeme? – pogledao je na sat. Ostalo je još dva i pol sata.
– Koliko je vožnje do tamo?
– Ne znam. Pola sata. Ne više.
– A onda bi mogao… Nemoj zaboraviti cigarete. I upaljač uzmi.
Kutija cigareta zajedno s upaljačem stajala je na stoliću u dnevnom boravku. Neotvorena. Takva je bila već dva mjeseca. Bio se zarekao da neće nikad više zapaliti, misilo je da će ta njegova žrtva promijeniti nešto. Ali nije promijenila ništa pa je bilo potpuno svejedno. Osjetio je kako se zapravo veseli prvoj cigareti nakon dva mjeseca .
Automobil je bio neugodno vlažan. Ne toliko hladan, nego baš vlažan. Proljeće je bilo kišovito. Upalio je grijanje.
– Jel’ ti hladno.
– Nije. – Osjetio je malo ruganja u njezinom glasu. Da. Vjerojatno joj nije bilo hladno. Upalio je radio iz kojeg se izvijao Santana.
– No! – iznenadila se. – Taman Santana.
– Svira mi ovaj CD već neko vrijeme – promrmljao je spuštajući ručnu.
-Pa, lijepo od tebe.
Nije bio ljubitelj Santane, ali je mislio ako ga bude slušao da će to promijeniti nešto. Nije promijenilo ništa no Santana mu se sve više sviđao.
– Što ćeš raditi kasnije?
– Nisam siguran. Prvo do bolnice, a kasnije…
– Nećeš do bolnice.
– Neću do bolnice. Istina – tužno se osmijehnuo i protrljao rukom bradu. Neugodno bockanje dlačica sjetilo ga da se zaboravio obrijati.
– Ne sekiraj se, nitko neće primijetiti. A ja sam voljela tvoju bradu.
Voljela je njegovu bradu. I on je volio svoju bradu. Obrijao se jer je mislio da će to možda nešto promijeniti ali nije se promijenilo ništa pa je bilo potpuno svejedno. Pustit će bradu ponovo. Od danas.
– Molim te, kad bude sve gotovo, idi do mojih kako smo se i dogovorili.
– Budem.
– Dobro.
– Dobro. Ali onda idemo doma. Treba mi mira. Gledat ćemo Mostove okruga Madison.
– Mostove… – prošaputala je kroz sitan hihot. – Ali ti ne voliš. Mostove…
Nije volio. Ali ga je gledao. Gotovo svaku večer zadnja dva mjeseca. Nadao se da bi to moglo nešto promijeniti. Nije promijenilo ništa osim činjenice da je zavolio glupi film gledajući ga njezinim očima.
Vozili su se šutke. On je pripalio cigaretu. Duboko je udahnuo dim koji se neskladno miješao sa mirisom njezinog parfema.
– Stigli smo – protisnuo je kroz zube dok mu je kroz želudac prolazila neugodna bol.
Osjetio je njezinu ruku u svojoj. Onda ga je od dlana pomazila prema ramenu onim pokretom koji ga je trebao ohrabriti i pogurati. Znala je da će je poslušati. Nije ju mogao odbiti. Nikako nije.
Ušli su zajedno. Stiskako je njezinu ruku i pokušavao zadržati njezin miris u nosu i u glavi namjesto teškog mirisa cvijeća koji ga je tjerao na povraćanje. Ponovo mu je stisnula dlan. To mu je pomoglo da se vrati. Ugledao je njezinu sestru i šogora. Sestra je sjedila staklastog pogleda, potpuno sedirana. Takva je bila već dva mjeseca. Koraknuo je prema njima, ali je šogor samo odmahnuo glavom pa se bez riječi povukao i stao njima nasuprot. Stajao je desetak minuta nesvjesno vrteći vjenčani prsten oko prsta. Poželio je ponovo zapaliti. Izašao je van, stao dalje od ljudi. Trebalo mu je mira. Trebalo mu je mira i trebala mu je ponovo njezina ruka u njegovoj. I njezina kosa mu je trebala pod prstima. Tako je volio provlačiti prste kroz njezinu kosu a tako beskrajno dugo to nije učinio. Falilo mu je to. Bacio je opušak u travu pored nogu i nagazio ga cipelom na kojoj je ostalo zaljepljeno nekoliko vlati. Bilo mu je svejedno. Podigao je glavu. Ususret mu je dolazio Marko. Stao je ispred njega bez riječi a onda ga zagrlio, čvrsto, muški.
– Jebote, frende… o jebote…
Osjetio je kako ga ponovo boli želudac, a onda je osjetio njezinu ruku u svom dlanu. Čvrsto ga je stisnula.
– U dva mjeseca… da u dva mjeseca… o jebote… jebeni tumor… još mi nije jasno da je nema… – mucao je Marko sve što nije želio čuti.
Njezini su se nokti zabili u njegove dlanove, njezin parfem ušutkao Markove riječi. Nije mu mogao reći da nije otišla, da nije uspjela otići, da je zadržana njegovom voljom i odlukom da ju jednostavno ne pusti. Da je tu, pored njega, da ga drži za ruku i da oboje jedva čekaju da sve završi. Da on svrati do njezinih jer joj je obećao.
Pa da odu doma, sami, napokon doma nakon dva mjeseca. Da on izvadi i na krupne komade razlomi njezinu najdražu čokoladu, da se zajdeno zavale na kauč, zapleteni, zagrljeni kao što su i činili do prije dva mjeseca. I da napokon zajedno pogledaju Mostove okruga Madison koje je ona toliko voljela.

Foto: www.pexels.com

Odgovori