Boris Jovanović Kastel: Iz dnevnika oca, Titovog mornara sa Briona

Tek punoljetan, u opancima od teleće kože,
s nekoliko dinara u torbici,
lišen zvuka gusala i pratnje sestara,
spazivši siluete arhipelaga,
pristao sam na rajsko ostrvo –
dom za tri godine
u počasnoj četi maršalata na brodu
Galeb.
Kapetan, prekaljeni revolucionar, pričao je
da su kod masline stare 1700 godina
anđeli sletjeli sa krhotinama raja
sakrivši ih u somot mora od apokalipse.
S puškom podignutom uz desno rame
pred maršalom i delegacijama iz svijeta
stajao sam mirniji od bonace i skamenjen
poput statua iz ljetnje rezidencije
rimskih careva i kula u vizantijskom kastrumu.
U cik zore, pred podizanje trobojke sa zvijezdom,
sanjao oči Sofije Loren
bojene vulkanskim mineralima iz Pompeje,
morile me bradavice oblika zrelih iglica
pod kežual sakoom Đine Lolobriđide
i preznojavali pramenovi od bršljana
u zidinama Elizabet Tejlor
budeći se ljubomoran na čašicu loze,
sat i fotografisanje Ričarda Bartona na palubi.
Titov papagaj pričalica
Koki
govorio je više jezika od nas
a duga svjetla kadilaka
El dorado
zamračivala serpentine do vidrovanskih voda.
U safari parku od svih životinja
magarce i koze sam prepoznao
a za muflone, indijske svete krave i slonove
mislio da su preparirani u čast
dolaska predsjednika Libije sa ogrtačem.
Na otisak kandže dinosaurusa u kremenu,
stare 120000 ljeta, stavljao sam prste
da budem snažniji od predaka iz bitke na Grahovcu
kad Tito pozove u nastavak rata
ili na krstarenjima bukne kraj svijeta.
Da li mi se ovo pričinjava
mala crnogorska vala živahna od unučadi
ili na rajskim otocima
učim olupinu da plovi unatraške –
anali stoljeća prećutaće.
Još na smotri, onako mlađan,
uz desno rame držim pušku uvis
i roneći nalazim morsku zvijezdu
da je sijedim vlasima Sofije Loren
na epoletu katarke zašijem.
Od njenog posljednjeg loma
prve kazaljke će prohodati
i moje otisnuće počeće iznova…

Jedna misao o “Boris Jovanović Kastel: Iz dnevnika oca, Titovog mornara sa Briona”

Odgovori