‎Korina Juretić‎: Nesakidanji dan

punk prinčipesa i oportunista
z dušun napravnun samo za rock n roll
predomon
na kafu dopolne
dijagnoza svjetsko stanje
ekonomije
dolar je potloh
punk prinčipesa
vavik dela kako drugi judi ne
pa ča ako se ni oženila
ako j pol glave obrila
i za dicu nikad spravna
ona brije na viši cilj
buffet Ričinu
drži druga generacija
za šankon zovu treću turu pelinkovca
timidno se ćapuju za rabuši
i obrnju žepe
punkprinčipesa j uspomene
zahitala tamo nigder zada
va niki oltar da ih zmiša
sevajedno
još joj ki put odzvoni
nonića glas
ili od starega črnega
bicikla z velimi koli
zvono
žuta kapa z glave zasvitli ili to j sunce v oči
blišći pa joj suze oči od tega
ča navijamo za gosti ili za domaći
penzionerke
nimaju lazno
žure s kruhon
čeka ih
nova trajna
novi kapuz i fažol
i kobasice za zapozada

Igor Petrić: „i“ kao ideologija ili EPP (egzistencijalna paradigme postojanja)

Teško je živjeti u skučenom prostoru,
rabljenoj kartonskoj kutiji
u kojoj se nemoguće pošteno rastegnuti,
pogledati film na pristojnoj udaljenosti,
skuhati večeru i pozvati prijatelje.

Teško je raditi u nehumanim uvjetima
i postati najbolji,
zaposlenik mjeseca s prestižnom ocjenom izvrsnosti
kad te guše nerazumni zahtjevi,
ograničenja, pretanki zidovi i oni mali umišljeni idolopoklonici
postavljeni politički
čiju stručnost nije moguće izmjeriti.

Teško je živjeti život punim plućima
kad te guše ispušni plinovi uvezenih rabljenih vozila
i oni crveno-crni smradovi.

Teško je! Priznajem! Čak i više od toga, ali ne vrijedi kukati
kad i sutra bit će isto. Neprobavljivo sranje
dok ne napraviš ono nešto što još jučer trebao si napraviti.

Možda je kasno?!
Nema veze, zaboravi. Znam, teško je.
Probudi se!
Obuci odijelo ratnika
i spali protivničke zastave.
Sruši im kule partijske, spomeni majku i nerođene nasljednike.
Izađi na ulicu. Asfalt te zove. Trči, skači, bori se.
Zapali lomaču pobijede. Neka vide.
Neka gori.

Kad se vatre ugase… BUĐENJE!
Dobro jutro čovječe. Ne brini, u redu je.
Bio je to samo prokleti san kojeg sanjaš već godinama
i budiš se znojan i ustrašen.
Strah od promjene. Razumijem…
i meni su trebale godine.
Jednog dana
možda i ti izađeš iz kutije.

Foto: www.pexels.com

Miro Škugor: Ein, zwei, Dubai!

sinoć
prije tvog putovanja
u Dubai
otkrila si mi
brižno čuvanu
dvogodišnju tajnu

mi nismo
jedno za drugo

nisam
pozitivan na svijet
ne osjećam te
i zapravo ti
u malo čemu odgovaram

osim toga
naglo postah prestar
i bolestima podložan
te u godinama koje dolaze
(u kojima ću još više starjeti) nećeš moći gledati
ni podnijeti
kako posve sigurno
dobivam karcinom
prostate ili gušterače
a kamoli voditi brigu o meni
njegujući me

u međuvremenu
dok ne nađeš
ako ne mlađeg
onda svakako zdravijeg
i pozitivnijeg na život
nudiš mi povremeni koitus
sve dok i ja ne nađem
jednu od prodavačica
iz shopping centra
koje ionako pri svakoj kupnji
plaze po meni
jer još uvijek sam
zgodan dečec

sve što si rekla
zazvučalo je seksualno

tako mi tvoje pedesete

ne brini vjeverice moja
čim mi splasne
erekcija lješnjaka
smjesta odlazim umrijeti
u nekoj drugoj duplji

Foto: www.pexels.com