Zoran Hercigonja: Freudovski oproštaj s očevim autoritetom

Svakoj mojoj ubranoj djetelini s četiri lista, otkidao je po jedan i cerio se kao budala. Pljuvao mi je u lice kada bih kući donosio petice, a za jedinice bi me nazivao bitangom, marvom predviđajući budućnost u čišćenju štale. „Jedino za što si podoban jest čišćenje štale“, zlim mi je pogledom tepao dok me silio jesti trule šljive prije izlaska s Monikom. Želio je da se us****m pred mladom damom kao grlica, jer po njegovom stručnom mišljenju i procjeni ja nisam bio sposoban po**je curu.
Natjerao me da nalakiram nokte u crveno. To je bila boja pičkice kao što sam ja. A onda sam trebao poput prave muškarčine velikim šnajderskim škarama strugati lak s noktiju. Smijao se kao kreten i komentirao moje pokrete sa škarama. „Pedantni su to pokreti male kuje“. Živio sam s njime jako dugo, sam ulovljen u mrežu životinje koja je imala pik na mene. Ja sam bio kriv za sve. Ja sam ubio majku, njegovu ženu na porodu. Uglavnom u meni je gledao neprijatelja. Znao je da ću ga se teško otarasiti. Zbog čega je sve to radio? Ne znam je li bilo zbog zabave ili te otrovne ljudske potrebe da napakosti drugom ljudskom biću ili je to prijezir prema samome sebi. Podsjećao sam ga da je i on jednom bio mlad i mogao uspjeti u životu, ali nije uspio poradi mene. Znao sam sa sigurnošću da kobre ponekad požderu vlastitu djecu. To sam naučio na dokumentarcu o životinjskim vrstama s pet godina dok je on u ludilu ispucavao olovo iz zračnice u mačke i susjedove pse.
Znam kako peče olovo iz zračnice. Guzica mi je puno puta bila krvava. Nije mi dao jesti. U dvorištu smo imali staru jabuku. Penjao sam se na nju i grabio jabuke poput bijesnog risa. Pucao mi je u guzicu smijuljeći se mojoj boli. Smijao se držeći upaljenu cigaretu na rubu usana u potkošulji. Nije mogao podnijeti da ijedan dio njega živi izvan njega. Nije se mogao pomiriti s činjenicom da je star, propao i oronuo jarac. Došlo je vrijeme progona.
Tog dana mi je rekao da je učinio svoje, da mogu ići. Rekao mi je nešto u stilu: „Moglo je biti drugačije. Mogao sam te jednostavno utopiti kad si kmečao. Ali nisam. Bio sam dobar otac i ostavio te na životu.“
Oprostio sam se s njim zadavši mu šamar za svaki trenutak ogavnog života koji mi je priredio. Ona je poludio. Komadom neobrađenog drva onesvijestio me. Kada sam se probudio, bio sam mokar. Nisam isprva osjetio čudan miris. Mirisalo je na…. mirisalo je na… benzin. To sam shvatio tek kada je zapalio cigaretu i bacio je…
Uvijek se toga sjetim danas kada u zbornici ispravljam testove i gnječim cigaretu u pepeljari.

Foto: www.pexels.com

Odgovori