Zdravka Prnić: Kaligrafija

Ako se jednom probudim snena
zarobljena u savršenom tijelu
dok mi nepce još uvijek miluje
okus borovnice na usnama
a nježnost se polako skida s tijela
poput ogrtača.
Propustim zraku svjetla da se poigrava
dok jutro miriše na ljubičaste makove
umočene u vaniliju s notom melise.
Bosim nogama ostavljam tragove
samo u crne kvadratiće
Znam da bi bijelo moglo poremetiti smisao
iako se ne sjećam zbog čega…

Ako se jednom probudim sjetna
savršene bjelokosne voštane kože
s manikiranim ljubičastim noktima
omotana tek u frotir boje tek ubranih maslina
ružni ožiljak koji je pospani kirurg zašio
jedne noći na hitnom traktu
nestat će poput izmaglice.
Iz frotira će pored lijeve dojke provirivati
decentni kaligrafski uradak.
Znam da je to neki predivan stih
iako se više ne sjećam zbog čega ga nosim
na svojoj koži….

Ako se jednom probudim snena
dok jutro miriše na japanske trešnje
hoću li se sjećati okusa i mirisa one druge
ili je to bio samo san
ugrađeni kod pored desnog uha
osmišljen maštom nekog nevještog
programera pripravnika.
I hoće li ona moći pisati pjesme
umjesto mene?

Foto: www.pexels.com

Odgovori