Valentina Brnos: Jednog popodneva…

Sve se dogodilo jednog popodneva kada sam se vratila iz škole. Stigla sam doma i primijetila da nema nikoga. Još sam jednom obišla cijeli stan, ali u njemu nije bilo nikoga osim mene i mog psa.
Čim sam shvatila da sam sama, odlučila sam to iskoristiti! Napravila sam si kokice, ugasila sva svijetla u stanu, upalila omiljeni film na televiziji i bacila se na kauč. U jednom sam trenutku čula buku koja je dolazila izvana. Postajala je sve glasnija i glasnija. Nisam mogla izdržati, a da ne istražim od kuda dolazi ta buka. Ugasila sam televiziju, obukla se, zavezala psa i potrčala vani. Jako se smračilo pa se nije baš sve moglo vidjeti. Vratila sam se po mobitel na kojemu sam odmah upalila svjetiljku i krenula istraživati. Prvo sam obišla svoju zgradu šuljajući se kao neki lopov. Kada sam shvatila da tamo nema nikoga, krenula sam provjeriti dvorište. S lijeve sam strane dvorišta mogla čuti buku, ali sam i vidjela neka ogromna i čudna stvorenja. Bili su prekriveni crnim krznom i imali su grivu na glavi. U jednom su trenutku krenuli trčati za mnom. Ja sam se preplašena sakrila iza zgrade, u nadi da me neće slijediti, no oni su nastavili trčati do mene. Jedno od tih stvorenja mi se približilo, pa sam skupila hrabrosti i skočila na njega. On se otimao, a ja sam ga nekontrolirano lupala po glavi. Nakon nekoliko sekundi, tom ogromnom stvorenju pala je maska s glave!
Nisam mogla vjerovati. To stvorenje je bio moj tata, točnije, oni su bili moja obitelj. Pokušavala sam odgonetnuti zašto su me uplašili, dok se nisam sjetila da je danas Halloween!

Foto: www.pexels.com

Odgovori