Sara Mrak: Mokoš

Pokrivena mahovinom i mokrim lišcem, sanjivog pogleda,
prošarana vjetrom i cestama.
Večer na tebe pada kao krasan šal, ljubičast od hladnoće,
žut od sjećanja.
Prva zvijezda ti nježno dodiruje obraze, mjesec sijevne s tvog bedra.

Srne će uskoro zaspati na tvojim noktima, krasna Mokoš,
raskošna u svojoj šutljivosti.

Čujem te kako dišeš, prekrivena krznenim životinjama,
pomicanje opne tvog trbuha je nalik na disanje ptica.

Dok budeš mirovala ukrasit ću te umjetnim svjetlima,
srebrnima s plavkastim sjajem, da podsjećaju na daljinu.
Ruke ću ti iscrtati grafitima s mostova malih gradova, kao sto to čine Indijke
u jutru pred svadbu.

Na taj način želim izraziti svoje divljenje.

Voljet ću te stihom, uzaludnosti riječi.
Darovati te krvavim srcem, kao što ti mene daruješ ljepotom.

Lijepa Mokoš tvoja voda, savitljivost tvojih biljaka,
sav je Bog kojeg sam tražila
(evo, već je punije moje prazno srce)
I gle, sad mene kao hodam whitmanovski po tvojoj koži,
kao da sam dodirnula neku toplu i svijetlu zvijezdu.

Foto: www.pexels.com

Odgovori