Sanja Kobasić-Bužimkić: Na čaju

Pjesma je razgovor pjesnika i njegove duše – kažem Muzi dok pijemo jutarnji čaj, – i zato nastaje u tišini.
Pjesma je odraz ljubavi pjesnika prema životu – odgovara Muza.
Pjesma je odraz ljubavi prema nečijem oku, – dodajem, – prema nečijem osmijehu, prema razlistaloj krošnji i procvjetaloj ljepoti neke žene ili pak muškarca.
Ponekad, – kaže mi Muza između dva gutljaja čaja, – pjesma je izraz ljubavi pjesnika prema pjesmi, pisanju, peru i papiru, izraz tiha poštovanja prema nenapisanu retku.
Katkad je, – kažem, – pjesma izjava ljubavi pjesnika prema samome sebi; ponekad je pisac Narcis nagnut nad svoj odraz u rijeci života.
Pjesma je, – Muza će, – katkad sve to zajedno; sva ljubav odjednom, sva ljubav svijeta. – I odgrize Muza komadić kolačića pa polako nastavi: – Nekad je pak, pjesma izraz sebe same; ona je čista harmonija, uspavanka Bogovima.
I opet je moja prijateljica ispala pametnija. A ja, poput pravog djeteta, grizem kolač i ne mislim na njezinu pobjedu. Uvjeravam se, njena je pobjeda i moja. Pjesnici su djeca – ali vi to već znate!

Foto: Asja Bužimkić 2017

Odgovori