Sanja Kobasić-Bužimkić: Mrvice sa stola (muza me tješi)

Pišem pamflete
ludilu svome,
pišem sonete,
a nemiri me lome.

Površno se hranim –
uglavnom stihovima
i koktelima od rima;
pjesnikinje jedu malo,
do drugih stvari
njima je stalo.

Muza u uho guče,
Pametna si ko i jučer.
Onda, ipak, veli,
Dobro, radi,
što te veseli.

Nakon pokušaja tristo
da postaneš miljenica slave,
jednom, valjda,
bar ćeš se približiti
do njene dične glave.

Dopustit će ti jednom
da sjedneš blizu skuta
onih kojima uspjeh
stalno životom luta.

Jednom ćeš i ti
bar mrvice slave steći,
onda kad te prestane žuljati
što postoje od tebe
bolji i veći.

Ja ti dajem sada
utjehe mrvice i
mrve sa stola gdje
ručahu važne siluete,
kaže moja muza
pa me pomiluje po glavi,
kao kad se
tješi dijete.

Foto: @ Asja, 2017.

Odgovori