Robert Janeš: Koraknuti za mene više ne znači koraknuti

Dvije točke, u vremenu, kao dvije duše.
Zamišljena crta iz jedne krene k onoj drugoj.
I one se spoje. Kao kazaljka sata opišu kružnicu.
I ona druga postane trenutak u životu prve.
Sve to vrijedi i obratno. Ali nećemo ponavljati.
Kazaljka postane ruka koja dotiče.

Okej, sad ide ludilo. Geologija nam je u havariji.
Fizička prevlast?
Vjetreni čovjek?
                 Ne!
Inertan kao zemlja prepuna stijenja
prvo gutnuh džonija a onda pivo
ne znam mu ni ime, ali
je li to bitno?

Koraknuti za mene 
            više nije bilo koraknuti!

Nego: otići, krenuti iz točke
stići, doći u 
        točku
jebote! izlazim iz sebe!
koje točke? tačke? 
                     ne!

Front qui se suffit* - dirnuh je 
na lošem francuskom
ali mala se dala
Volim te slatka – rekoh
Poljubi mi grudi dragi – ona će
(mislim OK, čvrsto smo se grlili)

Opet sam se uplašio
jer glava je prepuna valova
pazi! - ne radi se o kosti i prhuti
to je više umjetnički, jebiga
opet psujem, 
              no
ja nisam znao da li ide 
                    ili ne ide
otkad sam bio tamo gore
možete reći – začaran
ili misliti – nadnaravan
no to je bila samo tenkovska granata
ravno u kuću pa se krov srušio 
                             u podrum
položaj pod zemljom – vertikalan

Kamo nosim glavu? Kamov nosi glavu?

Cijelo vrijeme smo se milovali
i premda sam htio 
                 svršiti
znao sam da nema smisla

Koraknuti za mene 
            više nije bilo koraknuti!

Kako je divno shvatiti
da nemaš odgovora na pitanje: kuda?
i da nitko neće krenuti tim putem
i onda živjeti u tom snu!

Buntovni fenjer! Udovi slušaju. 
Jedan-dva-jedan-dva
obred Izgubljenih Indijanaca 
                                svega
nekoliko koraka dalje -
u beskrajnost otoka naprosto 
                            ne mogu 
zadržan tvojim vriskom:
Jadni moj mali, ali ti si sišao s plave planine!
Reci mi, reci mi tko će biti
željezni čovjek?

Pričao sam joj kako su se divljački
crvenjele vatre.
Onda bijeli, sivi, crni pepeo 
                           zgarišta.
Na kojem mjestu 
su došli novinari
i pitali o maglovitosti vremena?

Koraknuti za mene 
            više nije bilo koraknuti!

Cijelo vrijeme smo se milovali
u rasklimanom sklopu:
bijela vatra – crni vrag
heroji su tragični likovi
junakom se biva samo koliko borba traje.
Vodili smo tehnički razgovore 
                                       o:
sposobnostima aviona
dugim letačima plavog neba
moucherons*
o mesu koje puca
o mesu koje trune
o mesu koje visi na kukama
o mesu koje pušta krv
sve dok vjetar što prethodi
                   danu što gori
nije zameo dvadeset i osam noći
                unutrašnjeg krajolika.

Koraknuti za mene 
            više ne znači koraknuti!

______________________________________________

*Front qui se suffit - prednjica koja je sama sebi dostatna
*moucherons - mušice

Foto: www.pexels.com

Odgovori