Predrag Kisa Kisić: Katmandu

Bolje da ne znaš u kakvim sam sve nevoljama bio
Kakve su me nepravde razjedale i zbog čega sam bjesnio
Bolje da ne znaš šta je sve ono zbog čega ginem
Prošarana postelja od znoja i suza
Natopljena košmarima, natopljena otiscima grčeva
Bolje da nikad ne upoznaš noći koje ostaju budne
Takve te noći grizu i žderu svojom tminom
Kao proklete hijene
Gladne i nezasite
O, proklete bile
Proklete da su!!
Proklete!!!
Bolje da ne znaš, Katmandu
Kako bore za tren pokriju mladost
Upiju rosu sa lica i prije nego što odsviraš
do kraja dva prva tona na kavalu od kedra
Pokriju te sijede vlasi
Kao vrijeme, kao zaborav
Osvaneš sam u divljini
Sa facom bradatom i mrskom
Osvaneš u svome svijetu, u svome ludilu
Igraš se nekim komadima prošlosti ili se ona igra tobom
Igra se tvojim strpljenjem, kidajući poslednje niti nerava
spremnih da se suoče i prežive dane buduće
A ti bi još da sviraš bijeli kaval od kedra
Ipak, shvatiš da su te zarobile pustinje i kamenjari
Fjordovi i guste magle sjevera
Zarobila te tajga, prašuma, stepa
Zarobila te divljina, priroda
Zarobio te čopor gladnih vukova
Čopor nezasitih hijena
Grizu te i žderu veoma sporo
Navlačeći nove ožiljke, nove sijede vlasi
Navlače neki novi zaborav, Katmandu
A ti bi još da sviraš kaval od kedra
Bolje da ne znaš, moj Katmandu
Kako je kad te zarobi samoća u gomili
Pa pobjegneš u samoću ispunjenu tobom
Tamo su rijeka i potok
Neka stara koliba, neka stara peć
Blijeda slika tvoje žene i djece
Onih koje si nosio u naručju
Onih koje si rađao u sebi
Bolje da ne znaš, Katmandu
Ono što bore na licu i sijeda brada znaju
Ja sam donekle lud što sve to znam
Ali to sam ja, priznajem
Ja sam sve ono što me stiglo
Ja sam sve ono što me uzelo k sebi
Pustinja i stepa
Tajga i tundra
Prašuma i savana
Klisura i kanjon
Fjord i planina
Trava i kamen
Drvo i zemlja
Ja sam sve ono o čemu sam pisao
Sve ono od čega sam bježao i skrivao se
Ja sam sve ono što sam želio
Sve o čemu sam maštao i sanjao
I sve sam to i ništa od toga nisam
Pokriva me zub vremena
Lomi me teret iskustva i bremena
Pokrivaju me sijede vlasi
Pretvaram se iz aprilske rose u svjetlucavi
odsjaj na površini rijeke i moj glas se pretvara
u dva tona kavala od kedra
Bijeli listovi pokrivaju zidove moje sobe
Stihovi i priče teku s rijekom
Stare i postaju moja djeca
Zbogom, Katmandu

Fotografija preuzeta sa http://royalmt.com.np/news/kathmandu-in-number-23-of-the-25-best-places-to-visit-in-2017-by-business-insider/

Odgovori