Patrik Weiss: Moje ruke cvjetaju…

Moje ruke cvjetaju
Klizeći obrazima tvojim
Ostavljajući ožiljke putenosti;
Tog vječnog ideala
Tisućljećima stvaranog
Zbog kojeg nam tijela
Još uvijek drhte
Kao mlade breze
Na sjevercu.

Postoji li život
Dostojan nas
Plahih srca
I ruku bez žuljeva,
Ako putenost isčezne
Trnovitim stazama
Popločenih oštrim mramorom
Koji ledi i zadnju trunku sjećanja
Na jutra kada su
Dodiri ispunjavali
Naša gola tijela
Gladna ljubavi.

Foto: www.pexels.com

Jedna misao o “Patrik Weiss: Moje ruke cvjetaju…”

Odgovori