Patrik Weiss: Crne oči tvoje

I danju i noću
Tvoje crne oči sanjam
Neprestano. U travi zavičaja
Ležim. Radostan što zaborav još uvijek
Svoj danak nije uzeo.

A ribe prelivene Sunca
Tintom. Mirno plove bez jedara
U zemlje podno horizonta.

Moja trava još uvijek meka.
Podno ista neba plavozelena.
Puštam sjećanja u tuđinu da se gube;
Predugo ih tjerao da mi služe –
Ti robovi nevaljali.

Iako mrak tiho dolazi
Po moje kosti. Lukavo.
Ne opirem se. Ne plačem.
Od sjećanja ni S… Samo uspomenu
Jednu – iz misli kroz suze slivam
Na grudi bolne.
I travu moju, svačiju, onoga tko srca ima.

Živim ovaj zadnji sat
Pred smrt što dolazi u miru.
Sretnije no cijeli život svoj.
Jedino čega se sjećam.
Što poznajem tako rado:

Tvoje crne oči, vatrene
I osmijeh podno njih
Upućen samo meni.
Onog ljetnog predvečerja
Kada je vječnost postala
Stvarna.

Foto: www.pexels.com

Odgovori